Zaljubljenik u kamione i tata četverogodišnjeg Nike iz Zagreba, ispunio je sinu san o kamionu poput Munjevitog Jurića iz istoimenog i popularnog crtanog filma.
- Počeo je grliti kamion i skakati od sreće. U tom trenu bilo je jasno da smo pogodili temu i da će taj kamion stvarno biti Nikin -prisjeća se Josip Sušak trenutka u kojem je sina prvi put doveo do personalizirane crvene Scanije V8.
Na ideju su došli slučajno. Dok je Josip s Nikom gledao slike novoga kamiona, supruga Martina našalila se rekavši da kamion izgleda kao Jurić. Osmijeh na Nikinu licu bio je dovoljan da Josip krene u akciju.
- Za nekoliko dana sve je bilo gotovo, a Niko je taj dan čekao u vrtiću da dođem po njega jer je znao da poslije idemo u radionicu do kamiona. U početku sam krenuo kao i s ostalim kamionima, lagano slaganje detalja i dotjerivanje. Naravno, malac je bio uključen u sve jer je znao da je to njegov kamion - govori Josip.
Projekt "Munjeviti Jurić" ubrzo je postao pravi hit – kamion je osvojio i pehar na Truck Showu u Čakovcu, koji je Niko osobno preuzeo.
- S peharom je došla i nova volja i inspiracija za dalje - kaže ponosni tata.
No to nije bio kraj. Mališan je poželio i prikolicu – baš kao pravi Jurić.
- Niko je jedan dan rekao kako bi baš bilo dobro da ima prikolicu kao pravi Jurić, ali na prvu mi je to, naravno, bilo ludo i nemoguće - prisjeća se Josip.
Nakon nekoliko mjeseci promijenio je mišljenje, kupio stariju prikolicu i krenuo s izradom.
- Pet mjeseci smo radili, svaki dan. Niko je bio u radionici, crtao, mjerio, sudjelovao. Redovno je odlazio u vrtić prljavih i obojenih prstića, hvalio se time i bio ponosan. Tad mi je bilo jasno kako ipak radim nešto ispravno i da on u tom projektu vidi pravu vrijednost, a ne onu financijsku - kaže Josip, koji priznaje da mu se posao "zavukao pod kožu".
- Kamionima se jednostavno trebaš baviti ako ih voliš. Meni su pod kožom, u krvi. Svaki izlazak kamiona na cestu je doživljaj! Ljudi se zaustavljaju i slikaju. Nakon svake vožnje pojavi se video na društvenim mrežama - kaže Josip.
Dodaje kako ga posebno raduje što kamion uveseljava i druge. A ističe i veliku podršku supruge.
- Ona je redovno svaku večer dovodila Niku u radionicu, pa često i sama 'uprljala ruke'. U njenim očima jasno se vidio ponos i zadovoljstvo. Smatram sebe kao roditelja vrlo strogim. Želim da zna da se želje ne ispunjavaju samo tako. Bio je prljav, s obojenim prstima, ali sretan. Naravno da je ovaj projekt i moj gušt, i moj neki dječački san, samo što je danas taj projekt puno vredniji budući da imam tu čast posvetiti ga sinu - rekao je.
Novi projekt zasad ne planiraju jer Niko uskoro postaje stariji brat.
- A tko zna, možda i seka bude morala imati svoj kamion - smije se Josip.