Mentalni poremećaji sudjeluju s četiri do pet posto u ukupnom broju registriranih stanja i bolesti na razini primarne zdravstvene zaštite. U 2023. na razini primarne zdravstvene zaštite registrirano je 818.554 ljudi s dijagnozama iz skupine mentalnih poremećaja.
U Registru osoba s invaliditetom u 2024. registrirano je 156.228 osoba čiji su uzroci invaliditeta dijegnoze iz ove skupine, 33.336 ima dijagnoze iz skupine intelektualnih oštećenja i 6125 je s dijagnozama iz spektra autizma. Ove dijagnoze čine 30 posto svih uzroka invaliditeta.
Mentalni poremećaji, kao osnovni uzrok smrti, sudjeluju u ukupnom mortalitetu u Hrvatskoj s oko 3-4 posto. U ukupnom bolničkom pobolu mentalni poremećaji imaju udio od devet posto, a na prvom su mjestu prema duljini bolničkog liječenja, s najviše dana.
Ovi podaci koje je u povodu obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja iznijela voditeljica Službe za mentalno zdravlje HZJZ-a prof. dr. sc. Danijela Štimac Grbić jasan su pokazatelj zbog čega je očuvanje mentalnog zdravlja glavni javnozdravstveni prioritet, ne samo u Hrvatskoj, nego i globalno.
Podaci iz 2023. godine pokazuju i da se u više od 50 posto slučajeva prvi simptomi javljaju do 14. godine, dakle već u adolescentskoj dobi.
Po broju bolničkih hospitalizacija iz skupine mentalnih poremećaja u Hrvatskoj su na prvom mjestu oni uzrokovani alkoholom, dok je na drugom mjestu šizofrenija. Intencija je, kazala je dr. Štimac Grbić, da se slučajevi rješavaju na razini dnevnih bolnica.
Na toj razini na prvom mjestu razloga zbog kojih im se pacijenti javljaju ili su im upućeni, je reakcija na teški stres. Postoje i neke specifične razlike između žena i muškaraca.
Tako su kod muškaraca na prvom mjestu kao razlozi hospitalizacija poremećaji vezani uz štetnu konzumaciju alkohola, dok je kod žena to povcratni depresivni poremećaj. Kod oba spola na drugom mjestu uzroka hospitalizacija nalazi se šizofrenija.
Podatak da je u zdravstvenoj zaštiti predškolske djece u 2024. godini izdano 63.366 uputnica za konzilijarni pregled zbog mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja dovoljno govori da u zaštiti mentalnog zdravlja prioritet treba staviti na djecu.
Ravnateljica Uprave za zdravstvenu zaštitu Ministarstva zdravstva dr. Ivana Portolan Pajić govorila je o aktivnostima na razini primarne zaštite. Spomenula je da je zakonskim izmjenama omogućen psiholog na primarnoj razini zdravstvene zaštite. Program je pokrenut prije dvije godine i u njemu je trenutno, na toj primarnoj razini, sedam Domova zdravlja, sva tri u Gradu Zagrebu te još četiri u ostalim županijama. Nadaju se da će do kraja sljedeće godine svi Domovi zdravlja imati ugovorene psihologe kojima će se građani moći javiti besplatno i bez uputnice.
- Dosad je kroz taj program pruženo više od 33.000 usluga građanima bez uputnica na primarnoj razini zdravstvene zaštite od čega je 1.700 uskuga bilo za prvi pregled. Radi se o smanjenju stigmatizacije mentalnih poremećaja i rasterećenju sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite - kazala je dr. Portolan Pajić.
Specijalist psihijatrije iz Službe za mentalno zdravlje HZJZ-a doc. dr. sc. Natko Gereš prezentirao je protokol postupanja u kriznim situacijama čiji je cilj povezati različite dionike koji sudjeluju, ne samo u liječenju, nego i u prevenciji, prepoznavanju te postinstitucionalnom prihvatu osoba s mentalnim poremećajima.
Taj je protokol podijeljen u tri područja djelovanja - zelenu zonu, koja se bavi prevencijom, edukacijom i promicanjem mentalnog zdravlja. Potom je žuta zona, kad je već potrebna reakcija i intervencija te crvena zona samih u kojoj je naglasak stavljen na post-hospitalnoj rehabilitaciji kroz rad mobilnih timova. Kako protokol ne bi ostao mrtvo slovo na papiru, neki dosadašnji akteri dobili su nove uloge, a uvedeni su i novi akteri.
Tako je na županijskoj razini uveden glavni koordinator, na razini Doma zdravlja je koordinator skrbi. Postojat će sestra za otpust, a uvode se i voditelj slučaja, časnik za vezu i vršnjački pomagač. U okviru preventivnih sistematskih pregleda naglasak bi se stavio i na mentalno zdravlje.
- Zdravstvene ustanove će svojim primjerom demonstrirati važnost brige o zaposlenicima. Riječ je o stvaranju jednog pozitivnog okruženja pružanja standarda u preventivnom djelovanju da kad je prepoznata potreba za dodatnom skrbi se to podrži kroz sustav. Stručnjaci medicine rada već provode svoje aktivnosti vezano uz anksioznost i depresivnost. Ideja je stvaranje jedne pozitivne klime, mijenjanje socijalnih normi, kreiranje okruženja u kojem postoji svijest o "burnoutu" - pojasnio je dr. Gereš.
Cilj protokola je, kad se prepozna određena poteškoća, da je omogućena brza i pravovremena suradnja između nezdravstenih i zdravstvenih dionika u tom procesu.
- To je zapravo jedan okvir za bolju komunikaciju, protočnost i podršku osoba s mentalnim poteškoćama na svim razinama sustava. Ako se negdje prepozna da osoba treba pomoć kroz protokol je jasno definirano kome se osoba može javiti. U okviru novih uloga koje se donose kroz Akcijski plan i novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti zapravo je omogućeno da postoje posebno određene osobe na primarnoj i sekundarnoj razini koje nisu zadužene samo za svakodnevne poslove nego brinu o tome što će se s pacijentom dogoditi sljedeće, to je nešto što je novo - kazao je psihijatar. Neće više biti toga da, kad se završi posao s pacijentom na jednoj razini, se on pušta bez povratne informacije nego će časnici za vezu između pojedinih institucija međusobno komunicirati o pacijentu.
Primjerice, prije nego se osoba otpusti iz bolnice, predviđena je posebna uloga sestre za otpust, koja onda komunicira s glavnim koordinatorom na razini županije da će osoba biti otpuštena s liječenja. Glavni koordinator određuje voditelja slučaja, koji surađuje s drugim službama u zajednici kako ta osoba, kad se vrati u zajednicu, ne bi bila prepuštena sama sebi po pitanju zaposlenja, socijalnih usluga, aktivnosti civilnog sektora. To može biti i kroz rad vršnjačkih pomagača koji, primjerice, obilaze tu osobu, a dobiva se i povratna informacija preko voditelja slučaja o stanju pacijenta kako bi se moglo bolje predvidjeti daljnje korake.
To bi trebalo omogućiti i bolje planiranje liječenja na sekundarnoj razini, odnosno smanjivanje primanja pacijenata preko hitne službe. Ako se tretman može provesti kroz zajednicu, kaže dr. Gereš, to je zapravo najbolji mogući način liječenja za osobu s psihičkim poteškoćama.