L.M. (19) nepravomoćno je osuđen na 50 godina zatvora za teško ubojstvo. Konkretno, osuđen je na 30 godina radi teškog ubojstva djeteta, odnosno osobe ranjive zbog svoje dobi, po 22 godine za tri pokušaja ubojstva djece i učiteljice kojoj je život spašen zahvaljujući brzoj liječničkoj intervenciji te po dvije godine radi kršenja djetetovih prava za svih 50 djece koji su svjedočili okrutnom napadu. Objedinjeno je to 50 godina, što je po hrvatskom zakonu najviša kazna koju netko može dobiti. Uračunava mu se godina dana koje je već proveo iza rešetaka. Ukoliko presuda postane pravomoćna, i žalba obrane ne prođe, to znači da će u zatvoru biti narednih 49 godina.
Sudilo mu se kao odrasloj osobi, a ne mlađem punoljetniku, tako da ide u regularan zatvor, a ne maloljetnički. Uz to, tu je činjenica da se zaposlio i krenuo u odrasli život, a to što je napravio je toliko stravično da mu se mladost jednostavno ne može uzeti u obzir.
Bio je ubrojiv
Sudsko vijeće u svom obrazloženju otkriva i kako se branio, a to je da je rekao da se ničega ne sjeća pa sud to tretira kao da se ne osjeća krivim. Presuda je donesena godinu i tri dana nakon napada u Osnovnoj školi Prečko, 20. prosinca 2024. godine.
Iz obrazloženja se vidi i da je nesporno da je napadač upravo L.M. (19).
- U ovom je postupku sporno bilo pitanje jednog od sastojaka krivnje i to ubrojivost optuženika, odnosno pitanje njegove mogućnosti shvaćanja svojih postupaka i vladanja svojom voljom. Provedenim vještačenjem po vještaku kliničkom psihologu i forenzičnom psihijatru, dovedenim u vezu sa cjelokupnom medicinskom i drugom dokumentacijom o ranijem liječenju optuženika, ovo vijeće nalazi da je optuženikova ubrojivost u vrijeme izvršenja radnji djela, iako smanjena i to ne u bitnom stupnju, bila očuvana - kažu suci.
Dokazi se ne slažu s njegovom obranom. Naime, sudu je rekao da je dan prije napada čuo glas u glavi da kupi nož pa je dobio napadaj panike, počeo duboko disati, imao 'black out' i izgubio pamćenje sve do buđenja u bolnici nakon napada. Tvrdi da je znao da nije on kriv čim je čuo što se dogodilo jer 'nikad to ne bi mogao napraviti'. Međutim, sud mu nije povjerovao jer su dokazi i više nego jasni. Ne vjeruju mu da to nije bio 'on' i da nije bio sposoban upravljati sobom, odustati, zaustaviti se.
Fasciniran noževima i nasiljem
Suci su svjesni koliko je ovaj stravičan događaj promijenio hrvatsko društvo i način na koji gledamo sigurnost naše djece.
- Do 20. prosinca 2024. škole su, kao odgojno obrazovne ustanove bile mjesta u koju su djeca odlazila bez straha, bezbrižno stjecati znanja i vještine, mjesta u koja su roditelji upućivali svoju djecu uvjereni da su tamo sigurna, mjesta bez zaštitara i metalnih detektora. Ovim događajem djeci je ograničena sloboda kretanja, oduzeto pravo na mirno i sigurno obrazovanje, a osjećaj sigurnosti ne samo djece, i svih djeci bliskih osoba, već i svakog građanina ovog društva nepovratno je promijenjen, pri čemu je ovaj događaj utjecao na sigurnosne protokole u čitavom odgojno obrazovnom sustavu, koji svakodnevno podsjećaju djecu, roditelje, učitelje i sve djelatnike u školstvu da njihova sigurnost nije neupitna - pišu u presudi.
No sami motiv napada se, kako sad stvari stoje, nikad neće znati.
- Je li do toga došlo uslijed nerazvijenih radnih navika, manjka odgovornosti, smanjene empatije, sve kao posljedica njegovog življenja u virtualnom svijetu, života većim dijelom provedenog u internetskim igrama nasilnog sadržaja, praćenja kako sam navodi poznatog „youtubera“ i fasciniranosti njegovim načinom da u nasilnoj ratnoj videoigri koristi samo nož i štit, te nalaženjem uzora u takvim, no i stvarnoj osobi koja je u prošlosti počinila strašni zločin, nikada sa sigurnošću neće biti utvrđeno. Međutim, ukoliko postoji i najmanja mogućnost da je tome tako, svatko od nas, svaki član ovog društva treba zastati i razmisliti o današnjem svijetu u kojem djeca odrastaju uz preveliki utjecaj negativnog, za njihov razvoj pogubnog, a iznimno lako dostupnog sadržaja te iznaći način kako te okolnosti mijenjati i promijeniti, sve radi zaštite ovog društva u cjelini - zaključuje sudsko vijeće.
Sudski vještaci koji su ga psihijatrijski vještačili utvrdili su da je bio smanjeno ubrojiv, što ne znači da nije znao što radi. Uz to, utvrdili su da ima granični poremećaj ličnosti. To što nije osuđivan, sud je uzeo s rezervom, jer je mlad pa je i za očekivati da nije stigao biti osuđivan. To što si je pokušao oduzeti život i prije i nakon napada, piše u obrazloženju, ne predstavlja ni obrazloženje ni opravdanje za to što je napravio pa to uopće nisu uzimali u obzir kad su određivali kaznu.
'Skrivao se 10 minuta'
Tog dana je došao u osnovnu školu, koju je i sam prije pohađao pa je znao gdje je koja prostorija. Tamo, gdje se djeca osjećaju sigurno, gdje provode svoje djetinjstvo, gdje bi trebala biti zaštićena. Kod sebe je imao noževe, skrivao se i čekao da započne sat, kako djeca ne bi mogla pobjeći. Ni učitelji ni učiteljice ni u primisli nemaju da bi netko pokušao napad. Znao je da je uletio u razred s prvašićima i da je s njima jedna učiteljica. Sve to svjedoči koliko je bio hladnokrvan. Prvo je napao učiteljicu, koja je pokušala spasiti svoje učenike. Napao je i drugo dijete iz višeg razreda koje se zateklo na hodniku.
Sve to je utjecalo i na djecu koja su svjedočila napadu.
- Naša djeca su heroji. Ovo za njih nije gotovo, bore se svaki dan. Pomoć imaju, ali to što oni prolaze i kako se bore, to su heroji - rekla je jedna od majki koja je bila na čitanju presude.
Sud zbog toga zaključuje da je ovo teško i ničim izazvano nasilje prema bespomoćnim žrtvama. Istraga je otkrila da je tog jutra, prije odlaska u dnevnu psihijatrijsku bolnicu, uzeo noževe i dva para rukavica. Čim ga je otac ostavio u bolnici, on odlazi do škole. Da je planirao napad, dokazuje i to da je par mjeseci ranije počeo 'guglati' riječi 'nož', 'masakr', 'škola', 'mač' i 'katana'. Ukupno je napravio 70 takvih pretraga. Dva puta je pokušao kupiti katanu preko interneta i proučavao napad u osnovnoj školi u SAD-u. Nije samo o tome čitao, proučavao je i animaciju i vremenski slijed tog događaja. U to vrijeme je kupovao i noževe i skrivao ih od ukućana.
Kazna primjerena utjecaju na društvo
Iako su neka djela, na sreću, ostala u pokušaju, dakle nije uspio ubiti sve koje je napao, suci vjeruju da je dugotrajna kazna i za ta kaznena djela potrebna i radi postizanja društvene osude i kako se ništa ovakvo ne bi ponovilo.
Time se nadaju, da ako netko vidi uzor u ubojici, to ipak neće učiniti. A kako smo već pisali, po opskurnim forumima i društvenim mrežama postoje pojedinci koji ga ili opravdavaju ili vjeruju da nije kriv.
- Kazna mora predstavljati zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela i djelovati odvraćajući na članove ovog društva, ovaj sud za optuženikove postupke smatra primjerenom samo i isključivo kaznu dugotrajnog zatvora, dok zbog ranije izloženog načina počinjenja koji ostvaruje karakteristike ubilačkog pohoda, zbog izravnih i neizravnih fizičkih i psihičkih posljedica to teškog nemotiviranog nasilja prema bespomoćnim žrtvama, kao i zbog skrivenih učinaka optuženikovog postupanja na društvo u cjelini, u konkretnom slučaju po ocjeni ovog vijeća ne dolazi u obzir primjena instituta ublažavanja kazne unatoč tome što je riječ o počinitelju koji je mlad punoljetnik i što su četiri djela ostala u pokušaju - pišu.