U najkraćem, cijeli ovaj ideološki i politički sukob koji traje posljednjih mjeseci, a navodno je kulminirao prosvjedom Ujedinjeni protiv fašizma, mogao bi se svesti na jednostavan zaključak: politička desnica traži ono što sada nema, a liberalna ljevica želi sačuvati ono što zasad ima.

A to je demokratska, liberalna, antifašistička, uključiva, europska Hrvatska temeljena na Ustavu.

I upravo to je ono što desnica želi srušiti. Pa i kroz ljetošnji poziv Marka Perkovića Thompsona mladima da "preuzmu Hrvatsku".

Andrej Plenković odredio se ovih dana prema tom sukobu, proglašavajući aktere koji bi htjeli revitalizaciju NDH "minornima" i naglašavajući kako "to nije bitno ni relevantno u današnjem društvu", dok se istodobno "još više protivio" onima koji bi nas, prema njegovim riječima, "recentno vraćali u balkanske, jugoslavenske okvire".

'UJEDINJENI PROTIV FAŠIZMA' Anušić: 'To nije bio antifašizam, nego prosvjed protiv Hrvatske'

Manji problem?

Premijeru su, dakle, radikalni, proustaški, crnokošuljaški, ZDS desničari manji problem za današnju Hrvatsku od mirnih antifašističkih prosvjednika s dvije socijalističke zastave i  jednim nažvrljanim kartonskim transparentom.

Što, opet, nije neobično: oni koji traže NDH njegovi su koalicijski partneri, a oni drugi su njegovi politički protivnici. Plenkoviću se u takvoj situaciji nije teško svrstati.

No tko zaista predstavlja veću opasnost za Hrvatsku?

Antifašisti koji su ove nedjelje izašli na ulice četiri hrvatska grada u nebrojeno su se navrata pozivali na hrvatski Ustav, zaštitu vrijednosti upisanih u taj Ustav, pozivali su se na očuvanje vrijednosti koje su svrstale Hrvatsku u modernu Europu i njezin civilizacijski okvir unutar Europske unije.

Desnica želi sve to srušiti.

Desnica želi sve to mijenjati.

Desnica želi to izbrisati i upisati svoje postavke, poput unošenja NDH u preambulu Ustava, želi ukinuti postavke o ravnopravnosti i jednakosti manjina i svih građana, postavke o ljudskim pravima, o građanskim slobodama.

Dreka o Jugoslaviji

Desničarska dreka o fantomskoj "Jugoslaviji i komunizmu" zapravo je dreka protiv liberalne demokracije koja je pravi i istinski neprijatelj fašizma, nacizma i ustaštva. Slobode i prava koje izviru iz Ustava i antifašističko nasljeđe koje je upisano u Ustav trn su u oku radikalnoj desnici naslonjenoj na nasljeđe NDH.

Njihove su akcije, nasilne operacije i politički mitinzi kamuflirani u koncerte zapravo manifestacije "protiv Hrvatske", a ne antifašistički prosvjed, kako je to brzo poručio novi desničarski tribun Ivan Anušić.

Thompson, Katolička crkva, radikalna, kleronacionalistička, proustaška desnica rade upravo protiv ovakve Hrvatske, a ne antifašisti koji nastoje spasiti ovakvu Hrvatsku kakvu još imamo.

Liberalna ljevica odavno se odrekla totalitarnog, zločinačkog, nedemokratskog karaktera petokrake i jugoslavenskog režima, ali je zadržala one pozitivne aspekte, poput antifašizma, ujedinjavanja svih hrvatskih krajeva, kao i kreiranja ustavnopravnih temelja za stvaranje samostalne i neovisne Hrvatske.

Hrvatski komunisti pod petokrakom otvorili su vrata prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj.

KOMENTAR: BORIS RAŠETA HDZ je definirao idelogiju. No desnica ne zna tko im glavu nosi

Nitko ne žali za komunizmom

Također, liberalna ljevica ne gaji žal za komunizmom, osim ako se kritike na račun tajkunskog, divljeg, kriminalnog, korupcijskog kapitalizma ne proglašavaju komunističkom nostalgijom.

Kao što to, uostalom, vole govoriti američki konzervativci od kojih domaći kleronacionalisti nesmiljeno prepisuju.

No kad se već dreči o nekakvom bauku komunizma, HDZ je već odavno ostavio otisak komunističkog modela vladavine u svojim periodima mandata.

Kroz promociju kulta ličnosti, političko pravosuđe, državnu ekonomiju, političku manipulaciju braniteljima, uzurpaciju domoljublja i nasljeđa Domovinskog rata, kroz kontrolu medija, manipulaciju represivnim aparatom, uništavanje opozicije, političku podobnost, pa ako hoćete, i kroz ukidanje rada nedjeljom.

HDZ je zagadio Hrvatsku komunističkim metodama.

Poljubio prsten

A njegov premijer poručio kako "osuđuje veliki dio poruka" koje su se navodno vidjele na nedjeljnom antifašističkom skupu, nakon što je "poljubio prsten" pjevaču koji poziva na "preuzimanje Hrvatske".

I kad Plenković govori o podjelama koje navodno forsira politička ljevica, tada ne razumije da je ta ljevica zapravo na strani ustavne, demokratske i europske Hrvatske koju on kao premijer zastupa, dok desnica promovira vrijednosti koje direktno, pa i radikalno, odstupaju od toga.

Ne samo kroz simbole, premda su oni borbeni poklič i amblem desničarskog udara, već i kroz poruke i vrijednosti koje se zastupaju kroz desničarske mitinge. 

Anušić želi mijenjati Hrvatsku

Na njih se pozvao i Ivan Anušić kad je nakon Thompsonova koncerta naglasio da će se "neke stvari nepovratno početi mijenjati u politici i društvu, kad govorimo o Hrvatskoj, o hrvatskoj svijesti i hrvatskom narodu''.

Tko onda radi protiv Hrvatske?

Tko želi "nepovratno mijenjati" ovu Hrvatsku na čijem se čelu nalazi premijer koji smatra da su glavni neprijatelji Hrvatske oni koji ovakvu Hrvatsku žele sačuvati od desničarskog udara?

Plenković bi trebao neprijatelje ove Hrvatske tražiti na svojoj strani političke i ideološke barikade na koju se naslonio i iza koje se sklonio nakon ulaska u savez s Domovinskim pokretom.

Nema Jugoslavije

Nitko ne traži obnovu Jugoslavije, premda smo sa Slovenijom već ušli u novu asocijaciju, a tamo čekamo i druge balkanske države, i nitko ne traži povratak komunizma, premda nam se najgori aspekti komunizma plasiraju kroz HDZ-ove modele vladanja.

Ali postoje oni, ne tako minorni akteri, kako ih naziva Plenković, koji traže Hrvatsku po modelu NDH, čak i kroz njezine simbole i ikonografiju. I oni žele rušenje Hrvatske koju antifašisti nastoje zaštititi.

Na čijoj bi strani onda trebao biti Plenković?