Rajko Aničić u odsutnosti je prije nekoliko dana na Županijskom sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđen na deset godina zatvora za ratni zločin u Đulovcu. U kaznu će mu uračunati i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. ožujka do 6. lipnja 2017. godine.
Optužnica ga je teretila da je 12. prosinca 1991. godine, tijekom ratnih operacije vođenih protiv Republike Hrvatske na privremeno okupiranim područjima tadašnje općine Daruvar, kao dopredsjednik SDS za mjesto Đulovac, tadašnje Miokovićevo, i pripadnik nelegalnih operacija Teritorijalne obrane SAO Zapadne Slavonije, zajedno s Jovanom Carevićem i Kostom Malivojevićem, došao pred kuću Franje B. u Đulovcu.
Nakon što je Carević pozvao ukućane da izađu te su oni izašli, Aničić je iz automatske puške ispalio rafal prema supružnicima Franji i Nadi B., te njihovu sinu Milanu B. i ubio ih dok je Franku S. ranio u ruku.
S obzirom da mu se sudi u odsutnosti smatra se da se izjasnio da se ne smatra krivim.
Sud je tijekom dokaznog postupka, navodi se u presudi, ispitao više svjedoka, a iskaz preživjele Franke S., dan pred sucem istrage, pročitali su jer je u međuvremenu preminula.
Tijekom provedenog dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi Aničić doista pripadao nelegalnim formacijama Teritorijalne obrane SAO Krajina, što su potvrdili i svjedoci. Glavni u organizaciji srpske strane u mjestu Đulovac, ispričali su svjedoci, bio je Jovan Carević, a Aničić je, poput ostalih pripadnika srpske nacionalnosti s tog područja, bio mobiliziran.
O samim ubojstvima najviše informacija pružila je Franka S., koja je u kobno vrijeme bila u kući sestre Nade B., njezinog supruga Franje i njihova sina Milana.
- Do njihove kuće automobilom su došli Jovan Carević, Rajko Aničić i Kosta Malivojević te je Carević izašao iz automobila i pozvao moju sestru, šogora i njihovog sina. Kada su oni izašli na dvorište, čula sam kako je moja sestra pitala Carevića što da rade i da li da bježe, na što joj je on rekao da ne zna te se okrenuo kao da će krenuti prema automobilu - ispričala je Franka.
Kako je kazala, u tom trenutku je Rajko Aničić, koji je bio maskiran, počeo pucati prvo u njenu sestru, potom u šogora i na kraju u njihovog sina, iz automatske puške. Ona je sve to promatrala s praga kuće te je tom prilikom i ona ranjena u ruku, no uspjela se sakriti u kupaonicu. Kada je pucnjava prestala sakrila se na tavan, nakon čega je u kupaonicu bačena bomba.
Sud je istaknuo da je zapisnik s iskazom svjedokinje Franke S. ispitane po sucu istrage, bez prisutnosti okrivljenika i njegovog branitelja, kao nekonfrontirani iskaz pročitan, no da se presuda ne temelji samo na njemu.
Obzirom se ne radi o nezakonitom dokazu, navodi se u presudi, sud je ocjenjivao njegovu vjerodostojnost te taj iskaz analizirao kako za sebe, tako i u odnosu na ostale izvedene dokaze te mu je poklonio vjeru, kao i iskazima dvojice njezinih sinova kojima je prepričala događaj te njezina nećaka.
Aničiću je sud cijenio olakotnim činjenicu da je oženjen te otac dvoje djece, to što je od počinjenja djela protekla 31 godina te što dosad nije osuđivan.
Otegotno mu je bilo što su pobude iz kojih je djelo počinjeno zapravo najniži oblik postupanja naoružane osobe koja pripada vojnim formacijama, bez obzira što su to bile paravojne formacije. Kazneno djelo počinio je prema svojim suseljanima s kojima je prethodno živio, isključivo i jedino iz razloga jer su hrvatske nacionalnosti. Također ubijena je cijela obitelj tj. roditelji i sin, koji su uz to bili civili.
Troškova kaznenog postupka oslobođen je jer je nezaposlen.
Aničić je 2022. već za ovo bio osuđen na deset godina zatvora, no Visoki kazneni sud ukinuo je presudu zbog manjkavosti u obrazloženju i vratio postupak na ponovno suđenje.