Ovogodišnja nagrada Ponos Hrvatske posthumno će pripasti riječkom odvjetniku Damiru Jelušiću, čovjeku koji je posljednje desetljeće života posvetio borbi protiv diskriminacije osoba s invaliditetom i koji se, kako kažu oni koji su ga poznavali, nikada nije mirio s nepravdom – ni prema sebi, ni prema drugima.
Damir Jelušić preminuo je 18. kolovoza u Rijeci, a vijest o njegovoj smrti duboko je pogodila obitelj, prijatelje i brojne osobe s invaliditetom kojima je godinama bio oslonac, savjetnik i pravna zaštita. Rođen 1972. godine u Rijeci, Pravni fakultet završio je 1999., a od 2000. radio je kao odvjetnik. Nakon teške prometne nesreće u 22. godini života ostao je tetraplegičar, no invalidska kolica nikada ga nisu zaustavila u borbi za dostojanstvo i jednaka prava.
Kao odvjetnik i kao osoba s invaliditetom, Jelušić je vrlo dobro znao kako izgleda svakodnevica ljudi koji se, kako je sam govorio, “svaki put kad izađu iz kuće mogu podići barem deset tužbi”.
– Bio sam glup i bio sam naivan. Od kada sam završio Pravni fakultet, išao sam linijom manjeg otpora, vjerovao sam obećanjima. A svaka osoba u kolicima zna da svaki put kad izađe iz kuće može podići barem deset tužbi – rekao je jednom prilikom Jelušić.
Njegov brat, odvjetnik Saša Jelušić, opisuje Damira prije svega kao čovjeka velikog srca i snažne emocije.
– Damir je bio veliki borac, izrazito emotivna osoba, netko tko je okupljao ljude oko sebe. Njegova osobna tragedija nije ga pokolebala – nastavio je živjeti, kako smo znali reći, tako da od života uzme maksimalno koliko može, kaže Saša Jelušić.
Prometna nesreća u kojoj je stradao dogodila se dok je Damir bio student druge godine Pravnog fakulteta. Nakon razdoblja oporavka i stabilizacije zdravstvenog stanja, nastavio je studij, diplomirao, upisao se u Imenik odvjetničkih vježbenika, položio pravosudni ispit i započeo odvjetničku karijeru.
– Uvijek je bio vedra duha, izrazito socijalna osoba, veliki hedonist, ljubitelj pjesme, zabave i druženja. Bio je jako privržen obitelji, uporan, ponekad tvrdoglav, ali izrazito svoj, prisjeća se brat.
Borba protiv diskriminacije osoba s invaliditetom s vremenom je postala središnji dio njegova profesionalnog i osobnog života.
– Sve više su mu se obraćali ljudi koji su se, zbog invaliditeta, borili protiv sustava. Damir im je nesebično pomagao, često i pro bono. Sam je vodio više parničnih postupaka, a rezultat su danas prilagođeni ulazi u zgradu Upravnog suda u Rijeci i Prekršajni odjel Općinskog suda. Vjerujem da je i nedavna adaptacija zgrade Općinskog i Županijskog suda u Rijeci, s ugradnjom lifta, dio njegove ostavštine, kaže Saša.
Nepravda ga je, dodaje, pogađala duboko.
– Znao je biti ciničan prema sustavu, ali je tu ironiju i duhovitost koristio u svojim pravnim podnescima kako bi jasno ukazao na apsurde i ponudio rješenja, kaže.
Rušenje tzv. Piletićeva zakona na Ustavnom sudu jedna je od njegovih najvećih pobjeda, iako je nije doživio.
– Da je to dočekao, siguran sam da bi mi poslao poruku u stilu ‘Lex Piletić is dead’. Već i sama nominacija za Ponos Hrvatske njemu bi bila golemo priznanje i povod za slavlje, kaže brat, dodajući kako mu postumno priznanje znači iznimno mnogo.
– Naš bratski odnos bio je vrlo blizak. Ova nagrada ispunjava me srećom i ponosom jer pokazuje da sve ono za što se borio nije bilo uzalud, zaključuje.
Damirov dugogodišnji prijatelj Kristian Sirotich, koji ga je poznavao još iz srednjoškolskih i studentskih dana, pamti ga kao čovjeka koji je od malih nogu bio spreman pomoći drugima.
– Damir je bio divan čovjek, uvijek spreman pomoći. Bio mi je kolega u srednjoj školi, a potom i na fakultetu, nakon čega je nastavio nesebično davati sebe svima kojima je trebao. Posebno velike stvari napravio je za osobe s invaliditetom, a to govorim i kao otac djeteta s teškim invaliditetom, dobro upoznat s nepravdama koje ta populacija prolazi, kaže Sirotich.
Dodaje kako je Jelušić često radio bez naknade i nije se bojao ulaziti u zahtjevne pravne bitke.
– Bio je spreman uskočiti oko bilo kakvih postupaka. Strašno ga je pogodilo uvođenje Piletićeva zakona, a jedna od njegovih posljednjih pobjeda bila je i prilagodba jedne sudnice na riječkom sudu osobama s invaliditetom, ističe.
Damir Jelušić nije dočekao potpunu pobjedu nad diskriminacijom, ali je, kako kažu oni koji su ga poznavali, ostavio dubok i trajan trag. Trag koji danas čine prilagođeni sudovi, srušeni zakoni i ljudi koji su zahvaljujući njemu prvi put osjetili da ih netko vidi, razumije i brani.
Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.
Organizatori su 24sata i partner HRT, glavni pokrovitelj je PPD, a ostali ponosni pokrovitelji projekta su OTP banka, Hrvatska pošta, HEP, Erste banka, INA, PBZ Card, Admiral, KONČAR, Fina, Hrvatska Lutrija, Telemach, JANAF, Studenac, Stega tisak i Hotel Puntijar.