Marko Perković Thompson “Bojnu Čavoglave” pjeva pri kraju koncerta. U Zagrebu bi taj trenutak, na drugom koncertu, pao negdje iza ponoći, na Blagdan nevine dječice, to je crveni svetac u Markovu kalendaru, baš na dan kad je svoju grešnu dušu Gospodinu predao doktor Ante Pavelić. Ne treba ni pomišljati da je riječ pukoj koincidenciji. Ljudi iz te skupine izrazito su senzibilizirani prema datumima, cijeloga mjeseca tumačili su zašto neka priredba ne smije biti na ovaj ili onaj datum, zašto je uvijek riječ o uroti, subverziji i tako dalje, pa je jasno zašto bi s Thompsonom pjevali baš na ovaj datum. Na dan kad je umro, dvadeset tisuća ljudi u Zagrebu viče “Za dom - spremniiii!”. Pa ima li boljeg tributea poglavniku? To je misa zadušnica kakvu već 1942. nije mogao ni naručiti.