Bračni par Šincek će Novu godinu dočekati na slobodi. Josip i Monika Šincek će na zahtjev Uskoka biti pušteni iz istražnog zatvora nakon 10 mjeseci. Umjesto toga, dobili su mjere opreza. Oni su osumnjičeni da su ilegalno uvezli i deponirali 35 tisuća tona opasnog medicinskog i plastičnog otpada u silos PPK Velebit u Gospiću. Uz njih, uhićena je i Franciska Dodić, Monikin otac Mileta Stevanović, djevojka njenog brata Antonija Bauk te dva vozača. Oni su na slobodi još od veljače jer im nije određen istražni zatvor.
Podsjetimo, već smo objavili snimke i fotografije njihove navodne prljave rabote pa je istraga bila proširena. U međuvremenu je uhićen i zaposlenik Županije Jerko Kostelac koji im je izdavao dozvole bez provjere stanja na terenu, kako vjeruje Uskok.
Na teret im se stavlja da su se pod vodstvom Josipa Šinceka udružili u zločinačko udruženje. Iako je Šincek znao da nemaju važeće dozvole za deponiranje ikakvog otpada, navodno su uvezli 35.000 tona plastičnog i mješovitog otpada iz Italije, Slovenije i Njemačke, te preuzeli medicinski otpad iz Hrvatske. Taj otpad su, prema Uskoku, policiji i Europolu, mljeli te zakapali i razasuli na tri lokacije u Varaždinu, Gospiću i Benkovcu. Dio su pomiješali s betonom i izlili u betonske ploče.
Kad je u pitanju Benkovac, riječ je o zemljištu kamenoloma za koji nikad nije postojala dozvola za odlaganje otpada. Zemljište veličine 45.000 kvadrata je u vlasništvu zlatara Paška Dodića, Franciskina supruga, no njega se u ovom slučaju ne spominje. Dozvole za Gospić i Varaždin su bile izdane, za neopasni otpad, ali ih je oba puta ukinuo Državni inspektorat. U Gospiću je bila tvornica PPK Velebit, na 50.000 kvadrata, sa silosima. Kako više nije bilo kapaciteta za odlaganje, raskrčili su dio šume. Riječ je o teško razgradivoj plastici i medicinskom otpadu, pa je šteta za okoliš nemjerljiva, tu više ne raste ni drveće niti se mogu uzgajati voće i povrće. Na zemljištu u Varaždinu, koji nije njihov nego su bili u zakupu, porušili su nešto hangara. Europol je bračni par Šincek detektirao kao 'visoko vrijedne mete', a Uskok Šinceka kao mozak operacije.
Navodno ih je organizirao na način da su falsificirali dokumentaciju kako bi nesmetano nastavio uvoziti otpad, pa su tako opasni otpad i plastiku navodili kao reciklažni materijal.
Šincekova tvrtka, sad u stečaju, se inače bavila preradom otpada u građevinski materijal, i inače su uvozili otpad kao sirovinu, pa dugo nikome nije bilo sumnjivo što rade. 35.000 tona je, prema policiji, uvezeno u 1.750 pošiljki od po 20 tona. Inspekcija zaštite okoliša je proučavala dokumentaciju pa su otkrili da su unosili netočne podatke o obradi i putovanju otpada. Monika Šincek i Franciska Dodić su vlasnice tvrtke Izoxeco koja je sudjelovala u 'operaciji' s Tipos Resurs d.o.o u vlasništvu Šincekovih i još dvije tvrtke. Svatko od njih, kako se sumnja, je dogovarao i koordinirao radnike koji su prevozili i zatrpavali otpad zemljom i šljunkom. Prema pisanju Jutarnjeg lista, Dodićka je tako navodno 'zaradila' 120.000 eura.
Na otpadu digli 4 milijune eura
Šincekovi, prema Uskoku, oko 466 tisuća eura, a ostatak oko pola milijuna eura. Europol pak tvrdi da su samo na otpadu 'digli' 4 milijuna eura. No uz naknade koje su nezakonito uzimali za zbrinjavanje otpada od dobavljača, navodno su varali i na porezu, carinama, poreznim prijavama, porezu na dobit, za što je Porezna uprava podnijela Uskoku kaznenu prijavu protiv osumnjičenih. Tvrtke su si međusobno ispostavljale lažne račune kako bi umanjili PDV. Kroz to su utajili oko 95.000 eura poreza. Novac stečen nezakonitim putem su morali nekako oprati pa su kroz lažne fakture, ulaganja i pozajmice oprali oko 350.000 eura.
Josip Šincek od početka optužuje bivšeg glavnog državnog inspektora Andriju Mikulića da je od njega tražio pola milijuna eura mita. Kad smo s time suočili Mikulića, tri dana prije njegovog uhićenja, sve je negirao. Nedavno smo izvijestili da je Šincek dobio svojih ‘pet minuta’ u Uskoku i istražiteljima ispričao sve što zna o Mikuliću. Prema informacijama 24sata, Šincek i Mikulić su se sastali barem dva puta u jednoj pivnici u Gospiću, a sam Šincek, kako neslužbeno doznajemo, tereti Mikulića da je od njega tražio pola milijuna eura mita kako bi ga inspekcija pustila na miru da i dalje nezakonito zbrinjava otpad. Šincek taj novac navodno nije imao, a oba puta nakon sastanka s Mikulićem, Šincekovoj tvrtki bi se ukinula dozvola za raspolaganje otpadom. Također, za 24sata svjedoci su izjavili da su se sastajali i kod Mikulića i kod Šinceka te da im je Mikulić radio i peku.