Hitnu pomoć čuli smo ujutro, kad je sve bilo gotovo, kazala je susjeda Mirjana, jedna od rijetkih u Sukošanu koji su znali kakva se tragedija dogodila, te nije skrivala suze. Nakon dolaska policije samo su mogli konstatirati smrt dvoje članova obitelji, oca (46) i sina (18), koji je bio jedva punoljetan, a koji je bolovao od autizma.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Policija je oko 8 sati dobila dojavu o pronalasku dva mrtva muškarca u kući u Sukošanu - izvijestili su iz zadarske policije, a na teren je potom izašao i zamjenik županijskog državnog odvjetnika, koji je rukovodio očevidom. No istočni dio Sukošana, poznatiji kao Mala Makarska, već je obišla vijest da je u kući na kraju malenog maslinika otac odlučio ubiti sina, koji je imao trajnu dijagnozu, autizam.
- Dobra je to obitelj. O njima se može reći sve najbolje, a pokojni je došao nedavno u kuću svojeg oca. Pomagali su si svi međusobno jer drukčije nije išlo. Naime, pokojni muškarac imao je dva sina, oba s autizmom, i očito više nije mogao - kazali su mještani, koji su oca vrlo malo viđali jer se posvetio brizi sa sinove, te je rijetko izlazio iz kuće, u kojoj je živio nakon povratka iz Zagreba. Povučen i tih, s ozbiljnim životnim problemima, ostatak Sukošana pojma nije imao da se u mjestu dogodila tragedija, pojma nisu imali da imaju sumještanina koji se vratio kući.
- Nije izlazio, svi smo mislili da je još u Zagrebu, ali se ispostavilo da je ipak u Sukošanu. Tek sad znamo da se nije javio na mobitel članovima obitelji, a nitko nije ni čuo pucnjeve, no radi se o doba godine kad je doista bučno, a kuća nije u nizu, tako da doista nismo ništa čuli - kažu Sukošanci.
- Nitko ovo ne može predvidjeti. Žao nam je. Cijeloj obitelji izražavamo sućut. Posebno je doba godine, nama je grozno sve ovo čuti, a kamoli ostatku obitelji proživjeti takvu tragediju - zaključuju. Zadarska policija utvrdila je kako je 46-godišnji otac hicem iz vatrenog oružja ubio 18-godišnjaka, a potom iz istog oružja počinio samoubojstvo, i to uzevši ga iz ormara u kojem ga je na propisan način držao član obitelji koji je imao uredna odobrenja za držanje i nošenje oružja. Ne ulazeći u konkretan slučaj, splitska psihologinja Žana Pavlović kaže da situacije u kojima se netko odluči na takav tragičan čin, poput oca iz Sukošana, nisu nastale preko noći, ma koliko se to drugima tako činilo. Uvijek je, kaže stručnjakinja koja svakodnevno radi s djecom s teškoćama u razvoju, riječ o kulminaciji teških životnih okolnosti koje s vremenom uzimaju danak, nakon što su se dugo akumulirale.
- Ovaj slučaj pokazuje koliko je naporno roditeljima djece s teškoćama u razvoju i nekim oblikom invaliditeta. Autizam je dodatno specifičan jer je i znanstveno neistražen, svakoj obitelji iznimno je teško nositi se s djetetom koje ima autizam. Da ne govorimo o tome kad ih je dvoje s tim stanjem. Golema je to težina, pa je obiteljima neophodna pomoć zajednice i sustava. Nažalost, to danas često izostaje - kaže nam Žana Pavlović i dodaje kako su svima puna usta podrške, no ona u praksi zapravo ne postoji. Roditelji se, kaže psihologinja, eventualno mogu sami snaći i tako dobiti pomoć, no na onoj sustavnoj razini sve je nedostatno, dok su istodobno potrebe sve veće.
- Tragedija kojoj svjedočimo snažno je upozorenje sustavu jer je riječ o postupku očajnika. Danas je to otac iz Sukošana, a već sutra to može biti netko drugi. Roditeljima djece s teškoćama u razvoju neopisivo je teško u našem društvu, ni približno nemaju pomoć koja im je neophodna. Ujedno, otuđili smo se kao zajednica i društvo. Često znam reći onu staru poslovicu: ‘Za odgojiti jedno dijete potrebno je cijelo selo’. Danas toga više nema, a uz sve su prisutne i predrasude, nastale mahom iz straha i nerazumijevanja, zbog kojih na kraju roditelji bolesne djece ostaju sami i izolirani od društva - kaže psihologinja Pavlović.