Jedno je sigurno - talijanski brod Moby Drea iz kojeg je u splitskom škveru trebalo čupati panele punjene azbestom učinio je barem jednu dobru stvar - osvijestio je građane o opasnostima koje iz azbesta vrebaju i važnosti pravilnog uklanjanja i skladištenja proizvoda napravljenih od njega. Sve ono o čemu se šutjelo godinama, sva ostavština Salonita, tvornice azbesta u Vranjicu na području Solina, izašla je na vidjelo. I ne govorimo ovdje samo o pločama i cijevima kojih ima posvuda, govorimo i o onom puno bolnijem - mezoteliomu, bolesti koja se često naziva i azbestoza. Ta podmukla bolest pluća i danas odnosi živote, ne samo onih koji su u tvornici radili nego i onih koji s njom nikad nisu imali bliskih susreta. Život tih ljudi ne možemo vratiti, ali njihove sudbine ne smiju biti zaboravljene. Jer od samog azbesta u ovom trenutku opasnija je jedino šutnja i ignoriranje problema. Taj materijal je na području Solina, Kaštela, Splita, pa i cijele države, toliko rasprostranjen da bi, kad govorimo o njegovom uklanjanju iz prostora, problemu trebalo pristupiti vrlo ozbiljno i sistematski. Kažu, nije on opasan ako je kompaktan, ali pritom zaboravljaju da je on na krovovima i fasadama već desetljećima i da je pod utjecajem vremena sklon oštećenjima, a time i mrvljenju. A tad postaje opasan.