Do kraja 2025. godine je 25 dana. Do sad je u Hrvatskoj ubijeno 18 žena, 71,4 posto ubijenih žena u ovoj godini je ubijeno od strane intimnih partnera. Svakih 10 minuta, prema statistici UN-a, u svijetu bude ubijena jedna žena. Prošle godine je u svijetu 50 tisuća žena ubijeno od strane bliske osobe.
Žrtva će nasilnika pokušati napustiti dva do šest puta prije nego uspije jednom za svagda. Najopasniji period za žrtvu obiteljskog nasilja je kad tek ostavi nasilnika ili najavi svoj odlazak. I nasilje ne počinje udarcem.
Od sretne veze do ubojstva vodi jedan te isti put: psihičko nasilje, ljubomora, kontrola, zabrana ženi da radi, ucjena s djecom, prvi šamar, udarci po tijelu i čupanje da okolina ne vidi masnice, prijetnje, pokušaj ubojstva.
Nasilnici su izvan četiri zida tamnice koju stvaraju pristojni, komunikativni, uvijek pozdrave, nikad ne biste rekli da su monstrumi. Susjedi možda nekad čuju svađu, ali ne prijave nasilje jer se ne žele miješati. Tako je to u braku, kako je rekla bivša ministrica socijale Nada Murganić.
To često kaže i okolina žrtvama, koje kad vide da neće dobiti pomoć i razumijevanje, se vrate nasilnicima.
Dok im nasilnik ne presudi.
Vještaci na suđenju ubojicama često kažu da je motiv patološka ljubomora.
Kreće s malim stvarima, poput prigovora zbog odjeće ili šminke. Pređe na kontrolu kretanja, računanje koliko žrtvi treba od posla do doma i ako kasni, sigurno kasni jer ima ljubavnika. Pozdrav susjedu ili poštaru više nije bezazlen.
Malo po malo, nasilnik kontrolira žrtvu. Zatim kreće ekonomsko nasilje, oduzimanje plaće, prigovaranje jer žena radi, pogotovo ako su tu i djeca. Nastavi se s uvredama, uvjeravanjem žene da sve radi krivo, da je bezvrijedna. Nasilnik žrtvu i udalji od prijatelja i obitelji, kako joj nitko ne bi mogao pomoći.
Žrtva više nema načina da ode.
Ako i ode, kreću ucjene s djecom i pokušaji ono malo obitelji, koje nasilnik nije udaljio od žrtve jer vidi da ga nisu 'pročitali', da 'popeglaju' situaciju. Zato žene teško odlaze iz nasilnih veza. Ne zato što vole nasilje i grubost, kako često pišu komentatori na društvenim mrežama.
Žene ne traže nasilnike, i to je još jedan mit. Ako potraži pomoć i smještaj u jednoj od 26 sigurnih kuća, koliko ih je u Hrvatskoj, često mora čekati da se oslobodi krevet. Od 26 sigurnih kuća, čak 14 vode nevladine organizacije, umjesto da ih sve vodi država, koja ima resurse za zapošljavanje stručnjaka i izgradnju još kapaciteta.
Vještaci na suđenjima govore i kako ubojica nije smatrao ženu osobom, nego svojim vlasništvom. Nasilnici ne ubijaju žene zato što su one nešto krivo napravile, natjerale ih, 'krivo napravile ručak' ili pozdravile susjeda. Nasilnici ubijaju žene jer misle da mogu. I nisu u krivu. 18 mrtvih žena ove godine to dokazuje.
Za počinjeno nasilje uvijek je kriva osoba koja ga je počinila. Ako vi ili neka
osoba koju poznajete trpi nasilje, pomoć je dostupna:
● Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja: 116 006
● SOS telefon za žene žrtve nasilja: 0800 655 222
● Više informacija potražite na: http://sigurnomjesto.hr/