Gotovo sva djeca doživljavaju nasilje u školi, polovica priznaje i da ga sami čine. To je sukus istraživanja nad 1700 učenika iz hrvatske, od petog do osmog razreda osnovne škole, iz po jedne škole u svakoj županiji. Istraživanje su proveli Centar za sigurniji internet (CSI), A1 Hrvatska i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a podaci su alarmantni. Ukupno gotovo 9 od 10 učenika (90,1%) izjavljuje da su barem jednom bili izloženi nekom obliku vršnjačkog nasilja. Kad su u pitanju nasilnici, često su i oni sami izloženi nasilju što potvrđuje onu da nasilje rađa samo još nasilja.
Tako 38 posto učenika priznaje da su barem jednom udarili, gurnuli ili fizički povrijedili drugoga, a 47 posto priznaje da su nekoga vrijeđali, rugali mu se ili govorili ružne riječi. Dječaci češće priznaju da su bili nasilni i češće je u pitanju fizičko nasilje. Brojke su to koje pokazuju da je "pet do 12" odavno prošlo, djeca rade što vide od odraslih, a ni odrasli nisu primjer empatije i nenasilja. Nasilje nije samo u "stvarnom" svijetu, nego i u virtualnom, sve češće se prelijeva iz virtualnog u stvarni svijet i tako djeca zapravo nikad ne mogu pobjeći nasilju.
- Roditelji također moraju osvijestiti da dijete nije uvijek 'sigurno kod kuće', jer dok ima mobitel u rukama, izloženo je brojnim online rizicima koje ne prepoznaju ni odrasli. Zato je iznimno važno da se s djecom razgovara, ne samo kad se problem dogodi, nego svakodnevno, uz povjerenje i razumijevanje - govori Tomislav Ramljak, voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu i Centra za sigurniji internet. Nasilje se mijenja kroz godine, pa tako u petom i šestom razredu je češće fizičko nasilje. Sedmi razred predstavlja prijelomnu točku, tad naglo raste broj učenika koji su verbalno nasilni. Među djevojčicama je češće verbalno nasilje, dok je među dječacima fizičko.
- Takvi rezultati naglašavaju važnost rodno osjetljivih preventivnih programa u školama, koji istodobno potiču razvoj nenasilnih oblika komunikacije te osnažuju dječake i djevojčice da razvijaju pravedne i podržavajuće vršnjačke odnose - kažu istraživači.
Obrasci nasilja među učenicima nam govore što kao društvo trebamo popraviti. Verbalno nasilje je najraširenije, a čak 70 posto učenika je doživjelo fizičko nasilje.
- Isključivanje i ignoriranje ostaje prisutno kroz sve razrede, s oko četvrtine učenika koji ga doživljavaju i sličnim udjelom onih koji ga sami prakticiraju, što ga čini stabilnim i dugotrajnim problemom u vršnjačkim odnosima - stoji u istraživanju. Problem je i ono što nikako kao društvo ne želimo povezati s djecom, seksualno neprimjereno ponašanje.
- Čak 30 posto učenika navodi da su barem jednom doživjeli da ih netko dodiruje po tijelu na neugodan način. Situacija je posebno alarmantna u 5. razredu, gdje gotovo trećina učenika izjavljuje da takva iskustva imaju učestalo: od nekoliko puta mjesečno do čak svakodnevno - kažu istraživači.
U sedmom razredu pet posto učenika prijavljuje da ih se svakodnevno dira na neprimjereni način, a u osmom četiri posto. Čak 10 posto djece priznaje da se tako ponekad ponašaju. Djeca su to negdje i vidjela, nije im samima palo na pamet.
- Ovi rezultati upućuju na ozbiljan problem ranog izlaganja seksualiziranom nasilju već u nižim razredima osnovne škole. To zahtijeva hitne preventivne programe usmjerene na osvještavanje granica, poštovanje osobnog prostora i jasne mehanizme zaštite djece u školskom okruženju - kažu istraživači.
Tu sad dolazimo do onih koji trebaju naći rješenje. Djeca u Hrvatskoj još najviše vjeruju roditeljima i nastavnicima, pa bi se tako njima obratilo oko 86 posto. No u isto vrijeme šute, pa čak 64 posto djece ne bi nikome reklo da su doživjeli ili vidjeli nasilje.
- Ova naizgled proturječna kombinacija pokazuje unutarnju dilemu: s jedne strane prepoznaju roditelje, nastavnike ili prijatelje kao moguće pomagače, ali ih nesigurnost, strah ili nepovjerenje navodi na opciju šutnje. Zaključak je jasan: tišina i prešućivanje nasilja predstavljaju jednako ozbiljan problem kao i samo nasilje - stoji u istraživanju.