Dok mnogi razmišljaju o odlasku sa sela, Marijo je od malih nogu vidio potencijal u moslavačkim poljima. Počevši na nekoliko hektara zemlje, velikom upornošću izgradio je OPG koji, prema njegovim riječima, proizvodi "200% domaće" - 100% domaću proizvodnju i 100% domaću radnu snagu.
Početak priče i put do češnjaka
Iako je radio u državnoj firmi, uvijek je znao da će se vratiti zemlji jer, kako i sam kaže, ljubav prema poljoprivredi bila je veća. No nije htio ovisiti o poticajima nego proizvoditi ono što tržište traži.
- Kad je Hrvatska potpisala pretpristupni ugovor s Europskom unijom, ukinute su zaštitne carine za hrvatske žitarice i značajno su pale cijene žitarica. Tražio sam varijantu kako preživjeti jer sam uvijek bio tržišno orijentiran. Počeo sam s poljoprivredom i prije nego što su došli poticaji, pa sam, i kad su oni došli, htio nastaviti s tim da živimo od svog dohotka a ne od države - objašnjava Marijo.
U potrazi za novom kulturom pomogao mu je brat, koji mu je predložio češnjak. Iako se brat poslije razbolio, Marijo je, u čast njemu i njihovoj zajedničkoj ideji, nastavio ono što su počeli zajedno.
Prepreke su mnogobrojne
Uzgoj češnjaka zahtijeva kvalitetan sadni materijal, ali zbog klimatskih promjena sve ga je teže pronaći.
- Svake nove godine poželjno je uzimati 70% novog sadnog materijala. Testirao sam 20-ak sorti češnjaka, talijanskih, francuskih i španjolskih, i pokazalo se da, zahvaljujući španjolskoj genetici, njihove sorte češnjaka najbolje uspijevaju kod nas. Nažalost, zbog klimatskih promjena i sve većih suša, njihove južne pokrajine, većim dijelom, rekao bih 50%, prestale su proizvoditi češnjak jer ga ne mogu zalijevati. Zbog toga imamo problem nedostatka sadnog materijala u cijeloj Europi. Zato mi nabavimo koliko možemo, a ostatak dobijemo iz tzv. farmerskog sjemena, koje također siju farmeri iz Španjolske. Međutim, onda sljedeće godine moram posijati sve farmersko sjeme, što je vrlo izazovno - govori nam Marijo.
Cijeli proces otežavaju i nametnici, poput lukove muhe, za koju tvrdi da radi 10-30% štete na cijelom urodu. Zato se oslanja na ono što smatra najvažnijim, a to je kvalitetna zemlja. Godinama ulažu u organsku, zelenu gnojidbu, uz pomoć stajnjaka, kako bi povećali udio humusa i postigli bolju strukturu tla.
‘Kad usporedim gdje smo počeli i gdje smo sad, znam da se isplatilo’
Na OPG-u Puškarić sezona zapravo nikad ne završava, a svaki dan donosi svoje zadatke.
- Jednostavno je takav opseg posla jer imamo češnjak, luk, krumpir, kukuruzno zrno i kukuruz za silažu. Radimo 50% površina postrne sjetve, pa je to nekakvih više od 400 hektara postrnih sjetvi. Kad ne radimo to, onda se distribuira stajnjak. Doslovce je svaki dan izazov. Ako nema kiše, onda se radi cijeli dan, a kad pada kiša, onda sam u administraciji.
Pitali smo ga, kada se sve stavi na papir, sav rad, znoj i trud, isplati li se sve to. Marijo je rekao odlučno:
- Pa naporno je, ali kad pogledam iza sebe, gdje smo bili kad smo počeli raditi i kako sve izgleda danas... Imam neki okvir kad krenem ujutro pa gdje ću završiti navečer, ali radi se 12-14 sati. Nama sezona zapravo traje cijelu godinu. Dakle, 35 ljudi u radnom odnosu, a od nove godine 40, svaki mjesec primaju plaću i žive u ovom našem ruralnom prostoru. Zato mislim da sve ovo ima smisla - otkriva nam sugovornik.
Kako odabrati ‘pravi’ češnjak?
Iako mnogi vole reći da se domaći češnjak prepoznaje "na prvi miris", Marijo objašnjava da je priča ipak drukčija jer većina češnjaka koji se sije u Hrvatskoj genetski potječe iz Španjolske, čak i onaj koji se smatra "domaćim". Razlika se zapravo stvara u polju.
- Ovdje ima više sunca, više topline i takva je specifičnost tla da on jednostavno daje manji prinos nego u Kini ili Španjolskoj, ali zato daje bolje organoleptičke karakteristike - opisuje Marijo.
Kupcima savjetuje da pri odabiru ne gledaju samo izgled i miris nego prije svega deklaraciju.
- Kupci bi trebali obratiti pozornost, ne samo kod češnjaka nego sveg voća i povrća, da deklaracija nije nalijepljena, nego da je dio pakiranja proizvoda.
Kvalitetu njegova češnjaka prepoznao je i Kaufland, s kojim surađuje u okviru projekta “Ugovorena proizvodnja”. Proizvođači poput njega prolaze detaljan proces kontrole kvalitete, praćenja proizvodnje i jasnih standarda koji jamče sigurnost kupcima. To znači da svaki korak, od sadnog materijala do berbe, mora biti dokumentiran i usklađen s pravilima.
- Važno je, ako se radi za neki takav trgovački lanac, da sve što se ugovori, vrijeme isporuke, sve to mora biti točno. Kvaliteta mora biti odgovarajuća. Naravno da bi se to sve ostvarilo, treba se certificirati, dakle uvesti puno procesa. To pokazuje da smo vrlo mnogo radili i puno postupaka uveli u svoje poslovanje. Tako jamčimo sigurnost Kauflandu, ali i krajnjem kupcu preko njih, da je to sve proizvedeno u skladu sa svim normama i da je to apsolutno zdravstveno ispravna hrana. Kaufland je, dugoročno gledano, najstabilniji i najkorektniji kupac. Drže se točno ugovorenih količina i dinamike isporuke tijekom cijele godine. To je velika rijetkost na hrvatskom tržištu kupaca - otkriva nam za kraj Marijo.
Tako Marijo dobiva upravo ono što je malim proizvođačima najvažnije - siguran otkup, jasne uvjete i mogućnost dugoročnog planiranja. A kupci zauzvrat dobivaju proizvod kojemu mogu vjerovati kad je riječ o hrani koju stavljaju na svoj stol.