Živimo u vremenu viralnih recepata, koje, čim vidimo, odmah zaboravimo. Nasreću, sve je više mladih koji odvajaju vrijeme za kuhanje, biraju domaće sastojke i vraćaju se korijenima. Potvrđuje to i foodblogerica Kristina Štriga, koja primjećuje veći interes za tradicionalna jela među svojom publikom.
No kako je jedna građevinarka karijeru na "baušteli" zamijenila onom s kuhačom u ruci i kamerom ispred sebe? Posljednjih pet godina Kristina se prometnula u jednu od naših najpopularnijih foodblogerica. Iako tvrdi da do preokreta u karijeri nije došlo zbog nekih romantičnih razloga nego zbog načina na koji su se stvari u svemiru jednostavno posložile, napominje kako je hrana oduvijek dio njenog života.
- Ono što mogu reći je da ljubav prema hrani i kuhanju postoji od djetinjstva. Sjećam se da sam kao mala radije gledala Jamieja Olivera nego crtiće, a svaku zadaću pisala bih u kuhinji samo da osjetim sve te mirise i naučim pokoji trik od bake - prisjeća se.
Otad je možda prošlo nekoliko desetljeća, ali Kristina se kulinarskih trikova svoje bake još rado prisjeća nudeći čitateljima svojeg bloga, intrigantno naslovljenog Cellulite Factory, odnos s tradicijom kojoj se rado vraćamo. Kad je riječ o preferencijama u hrani, Kristina nehajno odmahuje rukom.
- Isprobati volim baš sve i mislim da sve može biti ukusno ako se pravilno termički obradi i dobro začini. Osim možda hladetine, to još čekam da mi se svidi - dodaje kroz smijeh te priznaje da dobar juneći gulaš, poslužen uz domaći kremasti pire krumpir, neće nikad odbiti.
Bakina kuhinja je miris djetinjstva
Većinu nas za hranu vežu sjećanja na divna obiteljska druženja, tijekom kojih se uz čašicu i često preglasne razgovore neprimjerene dječjim ušima odigralo naše djetinjstvo. Kristina tu nije nikakva iznimka.
- Kad čujem termin 'bakina kuhinja', odmah se transportiram u jesenski vikend kad bismo se svi okupili kod nje na selu na radnoj akciji vađenja krumpira ili branja kukuruza. Poslije bismo se sjatili u njenu opojnim mirisima ispunjenu kuhinju. Domaća kokošja juha, pečenka s krumpirima i njene nadaleko glasovite kiflice s marmeladom bili su neizostavni na meniju. Te su kiflice bile toliko dobre da se čovjek ne bi ni sjetio jesu li mu ruke još prljave od zemlje - prisjeća se uz osmijeh.
Nasreću, povratak našoj tradicionalnoj kuhinji opet je u kulinarskom trendu, pa se sve češće vraćamo provjerenim klasicima poput ćufti, punjenih paprika i šalše od domaćih rajčica. Kristina ima zanimljivu teoriju zašto je tako.
- Takva su jela valjda u našem DNK i neka me netko uvjeri u suprotno! Iako sam sklona eksperimentima na tanjuru i veliki sam fan različitih azijskih kuhinja, duboko sam uvjerena da se prehrana treba temeljiti na našim lokalnim sezonskim namirnicama te na zimnici koju smo napravili kad je povrće i voće bilo u sezoni. Osim toga, ta nas nostalgija vraća u mlađe dane učinkovitije od botoksa - nastavlja naša simpatična sugovornica.
Omiljeni recept iz bakine kuhinje
Iako u svoje tradicionalne tanjure voli "ubaciti" dobar moderni twist, ispred kamere svojim pratiteljima nastoji ponuditi širok spektar izbora. Ne vole svi, kaže, isključivo recepte iz bakine kuhinje, pa se, kao prava poslovna žena, nastoji prilagoditi potrebama tržišta.
- Iako zbog posla koji radim ne mogu uvijek ovisiti isključivo o tome što mi se taj dan jede, svu hranu koju skuham za kanal uvijek i pojedem jer ne vjerujem u bacanje hrane. Za one dane kad mi se otvori apetit za omiljeni recept iz bakine kuhinje, uvijek imam temeljac za grašak s noklicama, koju ćufticu ili grah varivo.
A za potrebe ovog članka Kristina je s nama podijelila i recept za svoje omiljeno jelo, koje vam neće oduzeti više od pola sata pripreme: grašak s noklicama.
Prije nego što se bacite na posao, naša kuharica za vas ima i dva savjeta s kojima nećete pogriješiti:
- Noklice obavezno napravite prve i ostavite da smjesa odstoji dok kuhate ostalo kako bi vam bile rahlije. Osim toga, ja za pripremu volim koristiti ovaj konzervirani grašak od Podravke jer znam da mi niti jedno zrno neće biti tvrdo. I za kraj, rajčica je jedan od glavnih okusa u ovom jelu jer zbog kiselosti i svježine dobro izbalansira slatkoću graška. Hoćete li odabrati passatu ili koncentrat, ovisi o vama, ali ja preferiram Podravka passatu - zaključuje Kristina, uz napomenu da u gotovo sva jela dodaje barem žlicu rajčice radi ljepše boje i kompleksnijeg okusa.
Sastojci:
- 1 glavica luka
- 2 žlice biljnog ulja
- 1 žlica glatkog brašna
- List lovora
- ½ žličice dimljene slatke paprike
- 200 ml Podravka passate
- 1 konzerva (280 g) Podravka graška
- Sol i papar, po ukusu
- 400-500 ml vode
- Svježi peršin, za posluživanje
Noklice:
- 1 jaje
- 2 žlice glatkog brašna
- prstohvat soli
Priprema
Luk nasjeckajte na sitno. Zagrijte lonac s debljim dnom pa dodajte ulje i luk te pirjajte na srednje jakoj vatri uz miješanje oko 5 minuta. Dodajte brašno i pržite još 2 minute. U lonac dodajte mljevenu papriku, lovor i passatu pa promiješajte. Ulijte vodu (400 ml, ostatak dodajte poslije ako vam se čini pregusto), dodajte grašak, sol i papar te smanjite vatru. Ostavite da se kuha 10 minuta.
Za to vrijeme u zdjelu dodajte jaje i sol te umutite vilicom. Dodajte brašno pa dobro izmiješajte kako biste dobili smjesu za noklice bez grudica. Pokrijte plastičnom folijom i ostavite da odstoji. Žličicom zagrabite malo smjese pa uz pomoć druge žličice spuštajte u varivo. Nastavite dok ne potrošite svu smjesu pa kuhajte još 15 minuta. Maknite s vatre i poslužite uz dodatak svježeg peršina i malo papra.
Kristinina priča podsjeća nas da su tradicija, okus djetinjstva i ljubav prema domaćem kuhanju ne samo nostalgija nego i recept za ono što nas istinski povezuje. Kroz jednostavna, ali srcu bliska jela, poput graška s noklicama, pokazuje kako i najobičniji sastojci mogu ispričati priču - onu o obitelji, nasljeđu i povratku pravim vrijednostima. U vremenu brzih trendova ovakvi recepti ostaju - jer miris bakine kuhinje nikad ne izlazi iz mode.