Učenje je cjeloživotni proces koji nije povezan samo s formalnim školovanjem nego nas nove spoznaje i tehnologije potiču da učimo cijeli život. Upravo zbog toga, važno je da djeca, ali i odrasli nauče kako učiti kako bi im učenje bilo brzo i učinkovito. U ovom serijalu u tri nastavka predstavit ćemo roditeljima neke aktivnosti koje bi njihovoj djeci i njima olakšali ovaj proces i učinili školovanje uspješnim i sa što manje stresa i frustracija.
Koraljka Bakota diplomirala je arheologiju i magistrirala povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je u Poliklinici SUVAG u Zagrebu, surađivala je na brojnim znanstvenim projektima te objavila više znanstvenih i stručnih radova, vježbenica i knjiga. Cijeli svoj radni vijek posvetila je odgoju i obrazovanju.
Učiti je lako ako znaš kako
Učenje je cjeloživotni proces koji nije povezan samo s formalnim školovanjem nego nas nove spoznaje i tehnologije potiču da učimo cijeli život. Upravo zbog toga važno je da djeca, ali i odrasli nauče kako učiti kako bi im učenje bilo brzo i učinkovito.
POGLEDAJTE VIDEO:
U ovom serijalu u tri nastavka predstavit ćemo roditeljima neke aktivnosti koje bi njihovoj djeci i njima olakšali ovaj proces i učinili školovanje uspješnim i sa što manje stresa i frustracija.
Učenje nije samo proces usvajanja novih znanja, vještina i kompetencija, kroz njega dijete dobiva povratnu informaciju o sebi i svojim sposobnostima od učitelja i svojih prijatelja te razvija samopouzdanje. Djetetu koje ima teškoće s učenjem nije najveći problem to što će dobiti lošu ocjenu već je puno veći problem što postoji mogućnost da ga druga djeca zbog toga ignoriraju ili ismijavaju. To ostavlja puno dublji trag u njegovom razvoju nego sama ocjena (koja je češće važnija roditeljima nego djeci).
Kada se radi o dijagnosticiranim specifičnim teškoćama učenja pod čijim se kišobranom nalaze disleksija, disgrafija i diskalkulija, tada podrška djetetu mora biti kontinuirana i od strane škole i roditelja te praćena logopedskom terapijom. Međutim, ne proizlaze sve teškoće u učenju iz navedene dijagnoze. Dijete tijekom školovanja prolazi kroz razne životne faze koje mogu biti vrlo kreativne i plodonosne, ali koje isto tako mogu biti sa smanjenom motivacijom, pažnjom i interesom za školu. Djeca, kao i odrasli, mogu prolaziti kroz stresni period obojen negativnim emocijama. Tada se mogu javiti loše ocjene, neopravdani sati i druge neželjene pojave. Osnovnoškolci kao i srednjoškolci rijetko mogu sami osvijestiti problem i promijeniti tijek događaja na bolje, najčešće im je potrebna pomoć i podrška roditelja, učitelja, nastavnika pedagoga, psihologa i drugih stručnjaka. Moramo osluškivati poruke koje nam dijete šalje, a koje roditelji možda vide kao lijenost, nezainteresiranost ili prkos.
Loš uspjeh u školi može dovesti do straha od škole ( jer je tada škola izvor djetetovih neuspjeha), odustajanje od škole (kod srednjoškolaca) i okretanje nepoželjnom ponašanju. Najvažnije je da odrasli uoče problem i shvate da im je potrebna podrška i pomoć.
Što možemo učiniti kada dijete ima teškoće s učenjem?
Iako se radi o kompleksnom problemu koji može imati različite uzroke, u ovom tekstu ponudit ćemo roditeljima neka rješenja kako učeniku koji je u otporu prema školskim obavezama vratiti motivaciju za učenje, potaknuti ga malim koracima prema uspješnom savladavanju gradiva i time mu vratiti samopouzdanje.
Ne uči se samo čitajući, učenje je multisenzoričke prirode. U procesu stjecanja znanja, integriranje osjetila je izuzetno važno i nužno za djecu niže kronološke dobi, predškolce i učenike od prvog do četvrtog razreda. Kako raste kronološka dob djece, mijenjaju se i zahtjevi u školi.
Iz multisenzoričkog učenja – sve što učimo možemo vidjeti, čuti, opipati, ponekad omirisati i okusiti - prelazi se u svijet apstraktnog razumijevanja pojmova i procesa i tada se mogu javiti poteškoće kod razumijevanja i usvajanja gradiva. Ali bez obzira na dob djece, kada god postoji mogućnost da se svijet apstrakcije poveže s multisenzoričkim principom učenja, to se treba iskoristiti i učiniti tijekom cijelog obrazovanja.
Evo jedan primjer – u trećem razredu osnovne škole iz prirode i društva uči se poznavanje znakova i čitanje legenda na zemljopisnim kartama. Dobro bi bilo uzeti kartu mjesta i okolice u kojoj živite i s djetetom posjetiti ona mjesta koja su označena na karti i vidjeti ih u živo. Na taj način znakovi će dobiti smisao i takvo znanje zadržat će se puno dulje od onoga koje se uči isključivo iz knjige.
Činjenica je da se uči čitajući, pišući, računajući i sjedeći za stolom. Za učenje je potrebna motivacija, pažnja i ponavljanje. Učenje je spori proces i djeca koja su naviknuta na kratke i brze audiovizualne podražaje gube brzo volju za primjerice čitanjem duljih tekstova ili višestrukim ponavljanjem gradiva. Ako se roditelji susretnu sa situacijom koju ne mogu sami riješiti, kada ne znaju kako pomoći djetetu, dobro je da potraže pomoć stručnjaka. Školski psiholog može biti velika potpora učeniku i njegovoj obitelji. O tome nam je nešto rekao školski psiholog Osnovne škole Nad lipom iz Zagreba, Vjekoslav Barač, mag.psych:
Razlozi zbog kojih dolazi do pada u motivaciji za učenjem, kao i otpora prema izvršavanju školskih obaveza kod učenika, doista može biti jako puno. Kako tu (školski) psiholog može pomoći?
"Pa, za početak, može ispitati koji su razlozi zbog kojih takav otpor postoji. Moguće je da je kod učenika izražen manjak samopouzdanja zbog kojeg ne vidi smisao u učenju kada: „meni učenje ionako ne ide, zašto da se onda trudim“. Možda je pak riječ i o visokoj anksioznosti koju mu uzrokuju ispitne situacije, a onda im i sami čin učenja predstavlja veliki stres. Možda je i trenutačna situacija u životu učenika njemu toliko stresna da u tom trenutku jednostavno teško može pronaći snage i volje za učenje. A možda samo ne voli povijest (ili matematiku, ili hrvatski, ili…).
Ovisno o tome koji je razlog (ili razlozi) identificiran, psiholog definira daljnje postupanje. Međutim, postoji jedna stvar koju je moguće primijeniti u gotovo svim situacijama, a da može imati pozitivne ishode. Psiholog, u suradnji (suradnja je ovdje ključna riječ!) s učenikom i roditeljima, treba napraviti plan koji će pomoći učeniku (koji ipak na kraju dana više vole biti uspješni u školi, a vole i pozitivne povratne informacije i mirnije odnose s roditeljima koje takav uspjeh često donosi) da lakše i bolje izvršava svoje školske obaveze. Plan treba uključivati jasno definirane obaveze koje učenik treba izvršiti (npr. gradiva koja se trebaju naučiti), vrijeme koje je za to potrebno izdvojiti (također vrlo jasno definirano, na dnevnoj bazi), osiguravanje što je moguće prikladnijeg okolinskog konteksta za učenje (mirniji prostor bez previše sadržaja koji bi mogli ometati pažnju), ali i ono možda najvažnije: jasno dogovorene nagrade za uspješno odrađene zadatke, kao i posljedice za njihovo neizvršavanje!
Za to je zbilja potrebno umijeće pregovaranja! A ako niste sigurni kako vam psiholozi mogu pomoći, znajte da znamo biti jako dobri medijatori u uvijek visoko stresnim pregovorima o učenju i obavezama između roditelja i djeteta!
Školski psiholozi provode i različite grupne radionice, kako za učenike, tako i za roditelje. Za učenike su one više-manje obavezne, dok za roditelje često nisu - pa apeliramo i na roditelje da se uključe kad im to okolnosti dopuste! Mislim da, kad bi napravili anketu o najčešćim temama radionica, neka varijacija radionice „Kako učiti“ bi definitivno bila među prvima! Takve radionice također mogu biti jako korisne (i za učenike i za roditelje), jer za cilj uvijek imaju demonstrirati različite načine i tehnike učenja, koje taj proces mogu učiniti zabavnijim, ugodnijim, organiziranijim i na koncu efikasnijim!“
7 savjeta za roditelje
1. Zajedno s djetetom izradite plan učenja. Sve veće nastavne cjeline podijelite na manje i zajedno procijenite koliko vremena bi trebalo da se to gradivo nauči i uvježba.
2. Tekstove koji su opsežni i pisani stručno, zajedno s djetetom sažmite i jezično ga pojednostavite, ali pazite da pritom ne izmijenite sadržaj teksta. Jezično pojednostavljivanje teksta daje razumljivost i samim time takav sadržaj se može i brže naučiti. Kada se usvoji sadržaj, možete ga postupno obogatiti novim pojmovima da se sadržaj u potpunosti usvoji.
3. Nakon svake cjeline dobro bi bilo da učenik zna sam postaviti pitanja i da na njih odgovara. Ako ne zna, postavite mu pitanja na temu nastavnog sadržaja kojeg uči, a potom ga potaknite da si sam postavi pitanja. To je ujedno i povratna informacija je li dijete razumjelo tekst kojega je pročitalo.
4. Kod čitanja novog sadržaja, provjerite razumije li dijete sve nove pojmove ili fraze te ako ih ne razumije, slikovito im ih objasnite.
5. Odgovori na pitanja mogu se lako napisati u formi sažetka. Sažetak se može napraviti i na način da se podcrtaju važne rečenice u tekstu udžbenika i potom prepišu. Često djeca uče čitajući cijele tekstove više puta, a da pri tome ne razumiju što je bitno, a što je manje bitno. Pomoći ćete im da zajedno odvojite bitan sadržaj od onog manje bitnog. Učenje je kao gradnja kuće. Za dobru kuću morate imati dobre temelje – to su ona znanja bez kojih se ne može učiti dalje jer su uzročno-posljedično povezana s gradivom koji slijedi. Kuća se može izgraditi da bude sigurna, funkcionalna i bez nekih detalja. Tako i kad učimo postoje sadržaji koji mogu obogatiti temu, ali nisu toliko važni za razumijevanje nastavnog sadržaja.
6. Tijekom ponavljanja naučenog, neka se dijete izražava naglas kratkim i jasnim rečenicama - važno je da razumije kontekst i da može slijediti svoju misao. Djeca se vrlo često izgube u asocijativnom razmišljanju i iako znaju gradivo, izgube jasnu strukturu te im se teško vratiti na meritum stvari.
7. Važno je znati da djeca osnovnoškolske dobi ne mogu učiti iz natuknica. Trebaju učiti na način da čitaju cjelovite rečenice i da se tako i izražavaju. Korištenje natuknica u učenju podrazumijeva dobro poznavanje tehnika učenja kao i dobru sposobnost izražavanja te je primjerenije učenicima srednjih škola nego osnovnoškolcima. Ako dijete ima u teci napisane natuknice, pretvorite natuknice u rečenice.