Ideja o izrazito muževnom muškarcu kao idealnom partneru ženstvene žene postojala je desetljećima, no istraživanja pokazuju da stvarnost nije toliko jednostavna i da se kriteriji privlačnosti mijenjaju.
Prema istraživanju koje je 2014. provela platforma Elite Singles, većina žena koje se identificiraju kao ženstvene (čak 76%) sklonija je partnerima koji imaju izražene ženstvene osobine.
Drugim riječima, tradicionalna slika dominantnog, “mačo” muškarca nije nužno ono što žene najčešće privlači, barem ne one koje se same poistovjećuju s izraženom ženstvenošću.
POGLEDAJTE VIDEO:
Privlačnost sličnih osobnosti
Voditeljica istraživanja, psihologinja dr. Wiebke Neberich, naglašava da postoje dvije široko prihvaćene teorije o partnerskim odnosima – “suprotnosti se privlače” i “slični se sličnima vesele”.
Iako obje imaju uporište u svakodnevnom iskustvu, rezultati pokazuju da sličnosti, osobito u pogledu izraženih rodnih osobina, igraju ključnu ulogu u formiranju i održavanju stabilnih veza.
Prema rezultatima istraživanja, i muškarci i žene koji se doživljavaju kao “muževni” češće biraju partnere koji su im u tom pogledu slični.
Primjerice, 59% muškaraca koji su se identificirali kao izrazito muževni navelo je da ih privlače žene s istim osobinama, dok je 68% “muževnih” žena izjavilo da je rodni identitet važan faktor privlačnosti.
Dr. Neberich ističe da parovi sličnijih osobnosti imaju veću vjerojatnost za uspješan i dugotrajan odnos jer dijele emocionalne potrebe, sličan način percipiranja i komunikacije, te lakše pronalaze međusobno razumijevanje.
- Zdrava veza oslanja se na međusobnu podršku, empatiju i emocionalnu kompatibilnost - zaključuje Neberich.
Nova percepcija muževnosti
Ono što se u kontekstu tradicionalnog poimanja muževnosti često zanemaruje jest emocionalna otvorenost, suosjećanje i sposobnost izražavanja osjećaja, osobine koje se sve češće povezuju s privlačnošću.
U suvremenom društvu, žene više ne traže isključivo zaštitničku figuru. Mnoge imaju razvijen osjećaj autonomije i ne očekuju partnera koji će ih “spasiti”, već onoga s kojim će graditi ravnopravan i emocionalno uravnotežen odnos.
Privlačnost tako ne proizlazi iz uloge, nego iz međusobne kompatibilnosti, odnosno iz načina na koji se dvoje ljudi razumiju, slušaju i osjećaju sigurno jedno uz drugo.
U tom kontekstu, kvalitete koje se tradicionalno svrstavaju pod “ženstvene” sve više dobivaju na važnosti i kod muškaraca.
Iako je znanstvena podloga korisna za razumijevanje obrazaca privlačnosti, izbor partnera ostaje složen i duboko osoban proces. Promjene u društvenim normama, emancipacija žena i redefiniranje rodnih uloga doveli su do novih modela partnerskih odnosa u kojima emocionalna bliskost, razumijevanje i sličnost sve više dolaze u prvi plan.
U svijetu koji sve snažnije prepoznaje vrijednost emocionalne autentičnosti, možda nije iznenađujuće da se privlačnost sve više temelji na suptilnim nijansama osobnosti, a sve manje na stereotipnim predodžbama o tome što znači biti “muškarac” ili “žena”, piše Your Tango.