U zadnje vrijeme u porastu je broj pretilih građana koji su započeli liječenje debljine s novim lijekom za tu namjenu - Mounjaro - koji je od listopada prošle godine registriran za tu namjenu. Riječ je o tzv. trećoj generaciji lijekova koji djeluju tako da podupiru mršavljenje, proizvedenog na bazi tirzepatida, nakon što su lijekovi na bazi semaglutida (Ozempic) i liragutida (Saxenda) pokazali da su farmaceuti na dobrom putu da se stvori takav lijek.
POGLEDAJTE VIDEO: Propagira mršavljenje uz pomoć seksa, umjesto mučenja u teretani
- U usporedbi s drugim lijekovima koji su do sada korišteni u svrhu liječenja debljine - pri čemu je samo jedan bio odobren za tu namjenu, a to je liraglutid Saxenda, dok su se svi ostali koristili mimo regulative - Mounjaro je učinkovitiji, uz manje nuspojava.
Naime, nakon što se kod Ozempica, kod kojega je glavni sastojak semaglutid, pokazalo da, osim na dobru regulaciju glikemije, djeluje i na poboljšano lučenje inzulina iz gušterače te usporeno pražnjenje želuca, a time i centralnog smanjenja apetita, znanstvenici su počeli provoditi klinička ispitivanja da se vidi može li se taj lijek koristiti za liječenje pretilosti. Pokazalo se da neki ljudi postižu rezultate s dozom od 1 mg lijeka, no pravi rezultati u mršavljenju postignuti su tek kod doze lijeka od 2,4 mg, koji je u svijetu registriran kao Wegovy.
Taj lijek u Hrvatsku nikada nije stigao, no uvezli smo utjecaj influencera koji su koristili Ozempic. U većini slučajeva, to su bili ljudi koji su uz pomoć tog lijeka izgubili relativno mali višak, što je potaklo interes za taj lijek. No, praksa je pokazala da je - kad čovjek jednom prekine uzimanje lijeka - teško održati rezultate, odnosno kilogrami su se često vraćali. Osim toga, taj je lijek imao i ozbiljne nuspojave, pa su se istodobno istraživali i drugi lijekovi - na bazi liraglutida, dulaglutida te nekih drugih komponenti.
Učinak tih lijekova povezan je s djelovanjem na GLP 1 receptor, probavni hormon koji se luči iz crijeva i veže za receptore koji su prisutni u više organa u tijelu, pojasnio nam je izv. prof. dr. sc. Dario Rahelić, predstojnik Sveučilišne klinike za dijabetes i endokrinologiju. Pokazalo se da djeluju na regulaciju razine glukoze i smanjenje apetita, onako kako to taj naš prirodni hormon inače radi kad je to potrebno. I u slučaju liraglutida postoje lijekovi različitih doza, od manjih početnih do onih koji imaju “pravi” učinak na mršavljenje. U Hrvatskoj je u toj dozi registrirana Saxenda, koju su koristili mnogi pacijenti, no Mounjaro na bazi tirzepatida dosad se pokazao najefikasnijim. Istraživanja su pokazala da ima dvostruko djelovanje: uz to što djeluje na GLP-1, ima učinak i na GIP, želučani inhibicijski peptid, što u kombinaciji daje još veći učinak na gubitak tjelesne mase. To su pokazala i istraživanja, kaže doc. dr. sc. Liberati-Pršo.
- Ostvaruje se značajniji gubitak na tjelesnoj masi, čak 23 posto, koji je održan kroz tri godine. To je usporedivo čak i s rezultatima do sada najmoćnijeg ‘oružja’ u liječenju debljine kojeg smo imali, a to je barijatrijska, odnosno metabolička kirurgija. Dodatno, kod osoba s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću tirzepatid smanjuje rizik za progresiju predijabetesa u dijabetes, i to u čak 94 posto osoba! A ako se uvodi u liječenje kad je već došlo do razvoja dijabetesa, tirzepatid kroz niz SURPASS programa\studija pokazuje snažan učinak na smanjenje HbA1c, pa i superiornost naspram semaglutida (-2,46% vs -1,86% prema SURPASS-2), ali i bazalnih inzulina - ističe sugovornica. Dodaje kako su SURMOUNT-3 I -4 studije pokazale dugoročnu učinkovitost, odnosno održane rezultate u smislu kontinuiranoga gubitka na tjelesnoj masi, odnosno prevencije ponovnog dobitka kilograma.
Na žalost, u ovom trenutku niti jedan od tih lijekova za pacijente nije besplatan, odnosno ne mogu se nabaviti bez naknade. Cijena lijeka Mounjaro za dozu od 2,5 mg iznosi 180 eura, dok je cijena doze od 5 mg 250 eura. U pravilu, liječenje se započinje s manjim dozama, ali se ona kasnije povećava, tako da pacijent brzo dolazi do toga da ga liječenje stoji između 150 i 250 eura mjesečno. Mnogim bolesnicima to je značajno financijsko opterećenje i nerijetko ograničava širu primjenu lijeka, ističe doc. dr. sc. Liberati-Pršo, no oni koji uspiju ostvariti rezultate često kažu da su nekad na 'junk food' trošili i veće iznose, dok neki biraju lijek umjesto cigareta.
Tračak nade za pacijente predstavlja činjenica da se stalno istražuju i novi lijekovi, pa bi povećanje ponude moglo dovesti do pada cijena postojećih, dok je WHO nedavno pokrenuo inicijativu da državni zdravstveni fondovi pokriju nabavu lijeka barem za najugroženije pacijente, one s vrlo visokim indeksom tjelesne mase, što nosi niz rizika i komorbiditeta. No, zasad je teško procijeniti hoće li to koja država prihvatiti, pisali smo nedavno.