Jupi bih opisala kao savršenu učenicu koja prolazi s 5.0 i uzornog je vladanja, važno joj je da zadatke odradi precizno te prvo analizira i promisli prije svega. Izuzetno je inteligentna i jako brzo savladava sve zadatke, obično već unaprijed zna što će dijete htjeti od nje. Freya je kao živahni klinac koji teško odolijeva izazovima, može se reći da se ona rodila da se dobro zabavi. U svemu traži igru i pašu joj živahna djeca i puno akcije, ali istovremeno zna u terapiji biti i vrlo opuštena, mirno ležati uz dijete koje radi zadatke, koje joj čita slikovnicu ili priča o onome što mu je teško. Obje su jako druželjubive, pri čemu je Jupi više proračunata pa su keksići obavezna oprema koju dijete koje s njom radi treba koristiti. Freya također obožava keksiće, ali njoj je i sam rad s djetetom zabavan i nagrađujući, započinje priču klinička psihologinja, dr. sc. Iva Zečević o svoje dvije suradnice u radu s djecom, malim pacijentima na Specijalističko konzilijarnom odjelu Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Kukuljevićevoj ulici u Zagrebu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Naime, Jupi i Freya dvije su iznimno simpatične pseće njuške koje dr. Zečević uvelike pomažu u terapijskom radu s djecom. Ova je psihologinja završila edukaciju za voditelja terapijskih pasa i na njezinu je inicijativu Psihijatrijska bolnica za djecu i mlade u praksu uvela rad sa psom, i to još 2021. godine. Tad je na Odjel došla Jupi, ženka Border Collieja. Ženka njemačkog boksera, Freya, u bolničku praksu uključila se prije godinu i pol kako bi se uvježbavala i nedavno položila ispit za terapijskog psa. Obje prilično odudaraju od prakse u kojoj se u terapijske svrhe najčešće koriste pasmine labrador ili pudl, jer su po naravi prirodno dobri u toj ulozi, mirni su, stabilni, predvidivi i usmjereni na ljude, no naša sugovornica uvjerena je da izborom spomenute dvije pasmine nije pogriješila, iako bi s labradorima ili pudlima sigurno bilo lakše.
- Ja sam se odmalena bavila sa psima i nekako su mi i Jupi i Freya bile izazov da prođem sama s njima socijalizaciju i školovanja. U tome sam uspjela, ali bih napomenula da border collie, zbog senzibilnosti, nije baš pasmina za ovu ulogu, a i bokser je poprilično zahtjevan zbog hiperaktivnosti, njih se smatra Petrom Panom u svijetu pasa. Odabirom te dvije pasmine je i cijeli proces školovanja bio zahtjevniji, a ishod neizvjesniji - ističe sugovornica.
Tražeći prvog terapijskog psa, pomno je birala uzgajivača i leglo, jer je htjela što kvalitetnije štene i u zdravstvenom smislu i u pogledu temperamenta, a i uzgajivača koji će već u leglu poticati ranu stimulaciju, socijalizaciju i može pomoći u odabiru šteneta.
- Istom logikom pažljivog odabira uzgajivača vodila sam se i 2023., kad sam birala štene boksera. U cijelom procesu njihove socijalizacije i školovanja za terapijske pse pomagala mi je Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet, pred čijom komisijom su obje položile ispit za terapijskog psa. Zahvalna sam Udruzi na povjerenju koje su mi dali i pomoći u cijelom procesu. A za prehranu i zaštitu od ektoparazita brine se Pet Home Shop, koji sponzorira Jupi i Freyu, jer posao moje dvije četveronožne kolegica smatra hvalevrijednim - priča Zečević.
Dodaje kako je proces izbora i školovanja terapijskog psa vrlo kompliciran i odvija se u nekoliko faza.
- U izboru psa za ulogu terapijskog psa procjenjuju se temperament psa, razina energije, socijalna prilagodljivost, strpljenje i sposobnost fokusiranja. Glavno nam je da je pas mentalno stabilan, da voli dodir i ima povjerenja, da je predvidivih reakcija, zainteresiran za rad s čovjekom, a ako će raditi s djecom, važno je da pozitivno reagira na djecu i želi s njima surađivati (igrati se, maziti, raditi zadatke). Potom kreće proces socijalizacije, tijekom kojega postupno izlažemo psa svemu što će ga čekati u kasnijem radu, pri čemu vodimo računa o tome da pas doživi ugodu u svemu što ga čeka kako bi stvorio pozitivne asocijacije na primjer s bukom, gužvom, djecom, dodirima, pomagalima poput invalidskih kolica i drugo. Paralelno sa socijalizacijom trenira se osnovna poslušnost, postupno u sve zahtjevnijim situacijama. Psa se uči da mirno hoda uz nogu, dolazi na poziv, čeka, sjedne, legne, donese predmet, ali i da savlada radnje poput stavljanja šape na nešto, pritiskanja šapom, dodirivanja i pritiskanja nosom, povlačenja predmeta jer se te radnje kombiniraju i koriste za razne terapijske aktivnosti sa psom - pojašnjava dr. sc. Zečević.
Kaže kako je Jupi ispit za terapijskog psa položila kad je imala godinu i pol, a Freya s dvije godine i dva mjeseca, dijelom i zato što je malo nezrelija, pa je trebalo pričekati da sazre, ali dijelom i zato što je sama perfekcionist i vrlo zahtjevna oko toga kakvog psa smije povesti u bolnicu sa sobom.
Idu zajedno u šetnje
Kako oba psa žive u obitelji psihologinje Zečević, koju čine suprug i dvije kćeri, trebalo je uložiti i malo truda u to da Jupi prihvati Freyu kao pridošlicu.
- Na prvu baš nije bila oduševljena prinovom, jer je Freya bila jako živahna, no Jupi je brzo postavila pravila oko igranja (nema grubosti, divljanja, sve treba biti smireno i odmjereno) koja je Freya prihvatila i trudila se biti nježna s Jupi, a Jupi je bila i ostala šefica. U početku je to pomalo izgledalo kao da imate dvoje djece od kojih bi jedno radije igralo šah, a drugo bi se radije hrvalo. No zapravo se otpočetka slažu jako dobro. Ne svađaju se nikad, idu zajedno u šetnje, svaka ima svoje interese - Freya voli loptice, Jupi voli gledati Freyu kako trči s lopticom - priča sugovornica.
Na posao u bolnicu zasad najčešće ne idu zajedno jer psihologinja Zečević dio dana obavlja dijagnostiku, pa bi s njih dvije u sobi vjerojatno bila prevelika gužva. U posljednje vrijeme nešto više je dolazila Freya, jer se pripremala za ispit, no sad će opet dolaziti podjednako. Psi dolaze ujutro i ostaju sa psihologinjom Zečević do kraja smjene te svakodnevno sudjeluju u terapijskom radu u prosjeku s dvoje djece. U ordinaciji imaju ležaj na kojemu se mogu odmarati i boks u koji se mogu povući ako na pregled dođe dijete koje se malo boji psa. Osim toga, treba znati prepoznati i njihove potrebe, pa ako dr. Zečević procijeni da su se umorile i osjećaju stres, poslat će ih u njihov boks, gdje imaju mir.
Smanjuju strah od snimanja
- Ako se pak dijete jako boji psa ili je alergično na pse, jednostavno ga pregleda drugi psiholog u ustanovi - dodaje sugovornica.
No, s druge strane, ako se neko dijete, primjerice, boji snimanja glave EEG-om, što uključuje stavljanje kape i mirno ležanje, psihologinja Zečević rado uskače i dovodi Freyu ili Jupi do djeteta, koje znaju biti sjajna podrška u procesu tog dijagnostičkog postupka.
Dodaje kako su terapije u kojima Jupi i Freya sudjeluju najčešće individualne.
- Njihova uloga se najbolje vidi kroz činjenicu da one mogu pridobiti na suradnju mnogo djece koja bez psa ne bi ni dolazila na terapiju, a kamoli surađivala. Pas je u tom smislu vrlo snažan motivator i često samo on može doprijeti do djece koja, primjerice, imaju poremećaj u ponašanju. S druge strane, djeci koja vole pse i imaju emocionalne teškoće lakše je otvoriti se uz psa, doživljavaju ga kao dodatnu podršku ili kao zabavljača. Pas pomaže djetetu da izrazi osjećaje o kojima radije ne bi govorio - kroz aktivnosti s terapijskim psom napravim da pas 'izabere' osjećaj o kojemu ćemo pričati, bilo da donese torbicu u kojoj je figurica tuge, ili pritisne tipku koja kaže "strah", ili izvuče karticu na kojoj pišu pitanja o strahu - dijete nema obrambeni stav prema psu, nego samo počne pričati o tom osjećaju, što god ga pitam. Kad biste samo ovako pitali 13-godišnjeg dječaka koji ima poremećaj u ponašanju da priča o svojim strahovima ili o tuzi, teško da bi odmah tako spremno počeo pričati o tome - govori psihologinja Zečević o tome kad i kako Jupi i Freya postaju nezamjenjivi alat koji pomaže na putu ka djetetovu ozdravljenju.
Kako su različitog karaktera, s vremenom će svaka dobiti drugačiju ulogu, dodaje.
- Ideja je da Freya bude više uključena u grupe u Dnevnoj bolnici i na Bolničkom odjelu, uz individualne terapije s djecom koja imaju ADHD i/ili probleme u ponašanju. Jupi ću više uključivati u individualne terapije i grupe djece s emocionalnim poteškoćama - ističe sugovornica, koja je u području rada terapijskih pasa s djecom doslovno probijala led i danas u tome ima značajno iskustvo.
Posebna vrsta podrške
- Svakako bih kolegama na dječjim odjelima u drugim bolnicama preporučila uvođenje terapijskog psa u terapijski rad s djecom. U praksi se redovito pokazuje koliko prisutnost psa može pomoći u stvaranju osjećaja sigurnosti, smanjenju napetosti i otvaranju prostora za terapijski rad, osobito kod djece kojoj je teško govoriti o osjećajima. Terapijski psi u zdravstvenom sustavu još su svojevrsni nadstandard i voljela bih da se s vremenom to promijeni te da ovakav oblik podrške postane češći i dostupniji djeci i mladima kojima može biti od velike pomoći. Put do toga da pas postane terapijski pas zahtijeva puno vremena, truda, edukacije i predanosti. No gledajući koliko djeci znači ta posebna vrsta odnosa i podrške, mogu reći da se svaki uloženi trenutak isplatio. Bez razmišljanja bih ponovno prošla isti put - zaključuje sugovornica.