Nakon deset godina rada kao instruktorica vožnje i spoznaje da radi s kandidatima koji dolaze po preporuci, Josipa Poljak se odvažila s kolegom Mladenom Balenom otvoriti autoškolu „Brzina“ na Horvaćanskoj cesti 27 u Zagrebu.
- Počeli smo prije 22 godine s dva Golfa, pa smo se zbog besmislenog Pravilnika koji je zabranjivao da osoba koja je voditelj i predavač radi na poslovima instruktora vožnje morali širiti posao i zapošljavati instruktore vožnje na vozilima autoškole - prisjeća se svojih početaka Josipa, suvlasnica obrta i instruktorica vožnje, koja je u svojoj višegodišnjoj karijeri naučila voziti više od 1600 kandidata. Ove godine dobila je priznanje 'Žena obrtnica' Obrtničke komore Zagreb.
POGLEDAJTE VIDEO:
U jednom su razdoblju imali sedam zaposlenika, ali se s vremenom Pravilnik promijenio i danas u autoškoli radi njih dvoje - i dalje isključivo s kandidatima koji dolaze po preporuci.
Ljubav prema vožnji koja traje
Josipa je oduvijek voljela voziti i općenito promet. Nakon završetka cestovnog smjera na Fakultetu prometnih znanosti, počela je raditi 1993. godine kao instruktorica vožnje B kategorije.
- Kad se krene raditi taj posao, nikad ne znaš koliko ćeš izdržati. Mnogi odustanu nakon kratkog vremena, ali ja sam ga zavoljela i radim ga neprekidno. Predivan je osjećaj naučiti nekoga voziti, pogotovo one koji nisu talentirani i mislili su da nikada neće voziti. Voziti je privilegija, ljudima to doslovno mijenja kvalitetu života i vrlo često me bivši kandidati na to podsjete i govore kako su zahvalni što su naučili voziti - kaže Josipa.
Jednako kao učenje vožnje, i vođenje autoškole velika je odgovornost:
- Radno vrijeme je dvokratno, dostupni smo kandidatima praktički 24 sata. Trudimo se biti kvalitetni i zato uglavnom radimo po preporuci, nemamo potrebu za velikim oglašavanjem ni natjecanjem s konkurencijom. Nismo u mogućnosti niti upisati sve one koji bi htjeli da ih učimo voziti jer smo kao i svi ograničeni brojem sati koje smijemo raditi tijekom mjeseca i kalendarske godine.
Obrtnici - uvijek u pogonu
Kao i mnogi obrtnici i Josipa se suočava s izazovima poslovanja.
- Najteže je kad shvatiš da si stalno u poslu, moraš podmirivati sve obveze i osobno odgovaraš za sve što radiš. Paradoksalno, radnik u obrtu lakše dobije kredit od samog vlasnika, a birokracija je tolika da često poželiš odustati - iskrena je Josipa.
Bolovanje, kaže, za obrtnika praktički ne postoji: 'Obrtnika može razumjeti samo obrtnik. Mi ne možemo stati ni kad smo bolesni, jer sve ovisi o nama.'
Edukacija vozača i prometna kultura
Kako se mijenjaju vremena, tako se mijenja i promet, danas je promet sve gušći, brži i zahtjevniji, a kandidati sve nestrpljiviji. Josipa kaže da se razlike među generacijama jasno vide:
- Mlađi kandidati tehniku svladaju brže, ali stariji su odgovorniji, ozbiljniji i motiviraniji. Oni uče jer im vožnja stvarno treba, dok mlađi često ovise o roditeljima i njihovim automobilima.
I nakon tri desetljeća rada i dalje ju oduševljava trenutak kad netko prvi put samostalno vozi.
- Predivan je osjećaj vidjeti da su ljudi ponosni na sebe. Auto im može uljepšati život, ali i uništiti ga, sve ovisi o tome kako ga koriste. Na to stalno upozoravam svoje kandidate - kaže.
No dodaje, nije uvijek lako učiti buduće vozače u okruženju gdje je prometna kultura daleko od idealne.
- Kandidati svakodnevno gledaju loše primjere od vozača koji ne koriste pokazivače smjera, preko nepotrebnog trubljenja do oduzimanja prednosti i nervoze na cesti. Zato stalno naglašavam koliko je važno da se prometna kultura počne učiti od malih nogu, već u vrtiću i školi. Autoškola ima ograničeno vrijeme s kandidatima i teško ih može preodgajati, ali kvalitetan predavač prometnih propisa i dobar instruktor mogu im pomoći da steknu znanja i navike koje će ih pratiti cijeli život - kaže Josipa.
Obitelj kao oslonac za sve
Često naglašava koliko je obitelj važna, ne samo u poslu nego i u životu općenito: 'Obitelj je temelj svega: odgoja, ozbiljnosti, odgovornosti… a sve su to osobine koje su bitne u vožnji.'
Upravo zato i sama nastoji u svojoj autoškoli održati taj obiteljski duh, pristupiti svakome s razumijevanjem, pružiti podršku i stvoriti osjećaj povjerenja.
Josipa sudjeluje u radu Udruženja prijevoznika Zagreb- U ovom poslu važno je razumjeti svaku osobu i njezine strahove, jer tek kad se opuste, kandidati stvarno počnu učiti - kaže Josipa.
Mladima, odnosno njihovim roditeljima savjetuje da se u autoškolu ne upisuju samo zato što to čine i njihovi vršnjaci, nego onda kad imaju volju i mogu odvojiti vrijeme za učenje vožnje.
- Ponekad se stekne dojam da roditelji imaju volju, a djeca je nemaju, a nekad je jednostavno prerano. Pustite ih da sami odluče kad krenuti u autoškolu, to je jako bitno za uspjeh. Kad birate autoškolu, raspitajte se kod prijatelja koji su položili i zadovoljni ste njihovom vožnjom, upišite se u takve škole - savjetuje.
Isto tako se uvjerila da mnogi mladi s 18 godina razmišljaju ozbiljnije nego oni puno stariji i odgovorni su, pa se slaže sa smanjenjem dobne granice za polaganje vozačkog ispita:
- Ugledajmo se na Njemačku i druge zemlje koje imaju znatno manje stradalih na cestama, ondje se vozački ispit može položiti ranije, a mladi vozači do 18. rođendana dodatno usavršavaju svoje znanje i stječu iskustvo uz pratnju roditelja.
Troškovi i izazovi poslovanja
Rast cijena prelio se na sve branše, pa tako i na autoškole. To najbolje osjete roditelji maturanata jer, osim pripreme za državnu maturu i maturalca, tu je i vozačka dozvola koju bi mladi, čim napune osamnaestu, rado imali u svom džepu.
- Uvijek je sve što se kupuje skupo, a što se prodaje jeftino. Troškovi kupnje, održavanja vozila i amortizacije visoki su dok instruktori vožnje masovno bježe iz posla zbog težine posla i financija. Ako se želi kvalitetno raditi, onda se ne može raditi s gubitkom, pa smo tako formirali cijenu. Bilo bi dobro da se država odrekne 25 % PDV-a i na taj način mladim ljudima smanji troškove, da im autoškola bude pristupačnija.
Glas struke slabo se sluša
Josipa ne skriva razočaranje odnosom institucija prema autoškolama. Kaže da bi promjene u Zakonima i Pravilnicima trebale nastajati uz suradnju onih koji struku najbolje poznaju - samih instruktora, predavača i voditelja autoškola.
- Već 20 godina svjedočimo nelogičnostima u propisima koje donose ljudi bez stvarnog uvida u naš svakodnevni rad. Rezultat je da se struka urušava, sve je manje instruktora, a oni koji jednom otiđu rijetko se vraćaju. Problem je kad minusi u nekom poslu prevladavaju nad plusevima, tada nastaje odlazak kvalitetnih ljudi iz struke i pitanje je tko će za par godina ljude učiti voziti - otvoreno govori Josipa.
Smatra da bi autoškole trebale biti ravnopravan partner Ministarstvu unutarnjih poslova i HAK-u u kreiranju Pravilnika jer bez djelatnika autoškola nema sigurnih vozača.
- Voljela bih da se naš glas više čuje i da nas se uključi u izradu Pravilnika koji uređuju našu djelatnost, odnosno da se uskladimo s EU. Samo tako možemo podići razinu sigurnosti na cestama i vratiti dostojanstvo ovom poslu, dodaje.
Ljubav prema poslu jača od prepreka
Kad se osvrne na svoj put, Josipa priznaje da je bilo mnogo izazova, od zakonskih nelogičnosti do poslovnih nesigurnosti koje svaki obrtnik osjeti. No ljubav prema vožnji i ljudima uvijek je prevagnula.
- Kad imate obrt, radite cijeli dan, ako ne fizički, onda psihički. Tko nije spreman na to neka dobro razmisli prije nego što se upusti u posao. Ali ako radite ono što volite, sve prepreke se lakše prebrode.
Posebno ističe podršku svog poslovnog partnera i prijatelja Mladena Balena.
- Zajedno smo krenuli u ovo i sve što smo postigli, postigli smo uz međusobno povjerenje i razumijevanje. U dvoje je sve lakše - zaključuje Josipa Poljak, žena koja već tri desetljeća s istim žarom uči druge kako da sigurno sjednu za volan i ubace u pravu brzinu.