Josip Levar (78) iz Pitomače za dijagnozu je doznao početkom 2014. godine, sasvim iznenada. To ga je šokiralo jer nikad nije pušio. U danima tik nakon Nove godine počeo je noću ostajati bez zraka. Po danu nije imao nikakvih tegoba pa je isprva mislio da je riječ o srcu, pogotovo jer mu je ono i ranije znalo preskakati. Otišao je liječnici u Virovitici, koja mu je poslušala srce, ali ga je za svaki slučaj poslala na snimanje pluća. Nalaz je pokazao metastaze na lijevom plućnom krilu. Zadržan je 14 dana u virovitičkoj bolnici, gdje mu je postavljena dijagnoza raka pluća. Ponuđen mu je nastavak liječenja u Osijeku ili na zagrebačkom Jordanovcu. Odabrao je Jordanovac.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Primljen sam u petak, a već u nedjelju navečer dežurni liječnik donio mi je papire i objasnio što me čeka - započeo nam je priču. U ponedjeljak mu je odmah počela kemoterapija. Prva kemoterapija trajala je osam sati, primio je, kaže, šest litara terapije, a već u utorak mogao je kući. Ukupno je primio šest ciklusa kemoterapije. Nakon toga dva mjeseca bio je na tabletama koje, nažalost, nisu djelovale.
- Trebao sam primiti još jednu kratku kemoterapiju, a primio sam dvije. Trebao sam i treću, no 2015. godine počeo sam s novom terapijom tabletama koje uzimam i danas. Liječnica mi je uzela dodatne uzorke pluća i grla te mi predložila tu novu terapiju tabletama nakon što stare nisu djelovale, a te tablete još nisu bile dostupne u Hrvatskoj pa smo ih posebno naručivali. Pristao sam biti ‘pokusni kunić’ i odlično sam reagirao na njih. Kad sam trebao na treću kemoterapiju, tad su te tablete stigle kod nas pa sam samo nastavio s njima - objasnio nam je Josip.
Svaki mjesec iz Pitomače stiže u Zagreb na pregled
Svaki mjesec, kaže, dolazi na Jordanovac, s tim da svaka tri mjeseca snima pluća, a svakih šest mjeseci ide na CT jer bez kontrola, dodaje, nema ni terapije.
- Do danas sam potrošio više od 130 kutija lijeka. Metastaze su nestale, a promjena na plućima se ‘zakukuljila’. Nemam većih bolova, jedina posljedica kemoterapije je osjećaj težine i utrnulosti u nogama. Srce mi ponekad ‘trokira’, ali ništa ozbiljno - kaže nam Josip. Nikad nije pušio i kaže da je sve to stvar sreće i organizma. Danas su, smatra, i priroda i zrak otrovni pa čovjek nikad ne zna što ga čeka. I dalje vozi automobil, sam odlazi na kontrole u Zagreb i vraća se kući, a ako se ne osjeća dobro, prati ga supruga koja je njegova najveća podrška. Brine se o dvorištu i voćkama, jede sve što treba, ne izlazi, kaže nam, po kafićima niti konzumira alkohol.
- Bicikl više ne vozim, osjećam godine. No živim dalje od 2014., otkako sam dobio dijagnozu. Sad sam dobro, a tko zna što će biti sutra - poručuje na kraju 78-godišnji Josip Levar.