Generacija Z, ljudi rođeni između 1997. i 2012, postala je prva generacija u modernoj povijesti koja bilježi pad kognitivnih sposobnosti u odnosu na generaciju svojih roditelja. Alarmantne podatke iznio je dr. Jared Cooney Horvath, bivši učitelj, a danas ugledni neuroznanstvenik, koji tvrdi da je uzrok ovog povijesnog preokreta – prekomjerna uporaba digitalne tehnologije u obrazovanju.
POGLEDAJ VIDEO:Učiteljica Kelek podučavala je oca, a sada i njegovu djecu: Počašćena sam što su moji đaci
Prema Horvathu, još od kraja 19. stoljeća bilježi se kontinuirani rast kognitivnih sposobnosti kod svake nove generacije. Taj trend naglo se zaustavio oko 2010. godine, a zatim krenuo silaznom putanjom. Upravo tada započinje masovno uvođenje digitalnih uređaja u učionice: tableta, prijenosnih računala i tzv. „jedan učenik – jedan uređaj“ programa.
Unatoč tome što današnji učenici provode više godina u školskom sustavu nego bilo koja prethodna generacija, njihovi rezultati iz područja pažnje, pamćenja, čitanja, matematike, rješavanja problema i ukupnog kvocijenta inteligencije bilježe pad. Horvath je ove podatke predstavio američkom Senatskom odboru za trgovinu, znanost i promet, naglasivši da problem nije u lošoj provedbi tehnologije, nedostatku edukacije nastavnika ili slabim aplikacijama – već u samoj prirodi digitalnog učenja.
- Ljudski mozak jednostavno nije biološki dizajniran da uči iz kratkih video isječaka, brzih sažetaka i natuknica koje zamjenjuju dubinsko razumijevanje - upozorio je Horvath. Prema njegovim riječima, više od polovice vremena dok su tinejdžeri budni provode gledajući u ekrane, što ozbiljno narušava sposobnost dugotrajne koncentracije i stvaranja trajnih sjećanja.
Posebno zabrinjava podatak da su učenici koji koriste računala pet ili više sati dnevno isključivo za školske obaveze ostvarivali znatno lošije rezultate od onih koji tehnologiju u nastavi koriste rijetko ili nikako.
Horvath ističe da ljudi evolucijski najbolje uče kroz izravnu interakciju – promatrajući, slušajući i komunicirajući s drugim ljudima. Učenje licem u lice, rasprava, pogreške i ponavljanje ključni su za razvoj dubokog razumijevanja. Ekrani, s druge strane, potiču površno „skeniranje“ informacija, a ne njihovu obradu.
- Djeca na računalima ne čitaju – ona skeniraju. Umjesto da tehnologiju prilagodimo ciljevima obrazovanja, mi smo promijenili obrazovanje kako bi odgovaralo tehnologiji. To nije napredak, to je predaja - rekao je Horvath.
Istraživanja koja obuhvaćaju podatke iz više od 80 zemalja pokazuju isti obrazac: što je više digitalne tehnologije uvedeno u učionice, to su obrazovni rezultati slabiji. Taj pad vidljiv je već šest desetljeća, ali je postao posebno izražen s pojavom pametnih telefona i društvenih mreža.
Još jedan zabrinjavajući aspekt je, tvrdi Horvath, činjenica da mnogi pripadnici Generacije Z nisu svjesni vlastitih kognitivnih poteškoća. Naprotiv, često su izrazito samouvjereni u vlastitu inteligenciju.
- Što ljudi više misle da su pametni, to su često manje sposobni za stvarno duboko razmišljanje - upozorio je. Kultura kratkih videozapisa, brzih dopaminskih nagrada i površnog konzumiranja informacija, popularizirana platformama poput TikToka, ozbiljno je narušila sposobnost mladih da se nose sa složenim idejama i dugotrajnim mentalnim naporom.
Na saslušanju u siječnju, stručnjaci su situaciju nazvali „društvenim izvanrednim stanjem“. Preporučili su odgađanje davanja pametnih telefona djeci, povratak jednostavnijih mobilnih uređaja, kao i nacionalne mjere za ograničavanje tehnologije u školama. Kao pozitivan primjer naveli su skandinavske zemlje koje su već počele uvoditi zabrane ili stroga ograničenja EdTech alata u učionicama.
Ako se trenutačni trendovi nastave, upozoravaju znanstvenici, čovječanstvo bi se po prvi put moglo suočiti s generacijskim nazadovanjem – ne zbog nedostatka znanja, već zbog načina na koji ga pokušavamo prenijeti.
Drugim riječima, tehnologija koja je trebala osloboditi ljudski um možda ga upravo – otupljuje.