Psihopati imaju određene zajedničke osobine u strukturi mozga koje ih razlikuju od prosječnih pojedinaca, pokazuje nova znanstvena studija. Ovo otkriće bi moglo igrati ključnu ulogu u boljem razumijevanju ovog poremećaja osobnosti i mogućnosti njegova liječenja.
Istraživanje su vodili znanstvenici iz Istraživačkog centra Jülich i Tehničkog sveučilišta u Aachenu (RWTH) u Njemačkoj. Usporedili su snimke mozga muškaraca s psihopatskim poremećajem sa snimkama mozga zdravih muških ispitanika bez dijagnoze.
- Psihopatija je jedan od najvećih rizičnih čimbenika za ozbiljno i trajno nasilje - pišu autori u objavljenom radu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kako bi utvrdili neurobiološke temelje psihopatije, analizirali su 39 muških ispitanika s izraženim psihopatskim crtama, koristeći metodu strukturne magnetske rezonancije (MRI) te poznati upitnik Psychopathy Checklist-Revised (PCL-R).
Što je PCL-R?
Riječ je o standardiziranom dijagnostičkom alatu koji kombinira intervjue, stručne procjene i službenu dokumentaciju kako bi se dobile tri ključne vrijednosti: ukupni rezultat, rezultat faktora 1 (koji mjeri interpersonalne i emocionalne osobine) i rezultat faktora 2 (koji se odnosi na impulzivnost i antisocijalno ponašanje).
I dok su se razlike u strukturi mozga pokazale minimalnima kod osoba s visokim rezultatom faktora 1, znatna smanjenja u određenim regijama mozga uočena su kod ispitanika s visokim rezultatom faktora 2. Ta područja uključuju pons (dio moždanog debla), talamus, bazalne ganglije i insularni korteks.
Ove moždane regije poznate su po ulozi u automatskoj kontroli pokreta, emocionalnoj obradi, tumačenju osjetilnih informacija, motivaciji i donošenju odluka – funkcije ključne za prilagodbu i reagiranje na okolinu.
Još jedno značajno otkriće: mozgovi psihopatskih ispitanika bili su u prosjeku za 1,45 % manji od onih u kontrolnoj skupini, što bi moglo ukazivati na razvojne razlike povezane s psihopatijom.
„Naši rezultati sugeriraju da su ponašajni poremećaji povezani s faktorom 2 upitnika PCL-R povezani s manjim volumenom u regijama mozga koje pripadaju frontalno-subkortikalnim krugovima zaduženima za kontrolu ponašanja“, pišu istraživači.
Što sve to znači?
Iako se radi o studiji manjeg opsega, s ograničenom raznolikošću ispitanika, rezultati upućuju na to da antisocijalna i impulzivna ponašanja kod psihopatskih pojedinaca mogu biti uvelike pod utjecajem specifičnih neuroloških obilježja.
Buduća istraživanja mogla bi dodatno razmotriti i druge moguće uzroke razlika u strukturi mozga – poput zlouporabe droga ili traumatskih iskustava – kako bi se jasnije utvrdio uzrok i posljedica.
Još uvijek traje rasprava o tome kako točno klasificirati psihopatiju – poremećaj koji se obično očituje kao kronični nedostatak empatije, manipulativno ponašanje, impulzivnost i sklonost rizičnim postupcima.
Iako se razina psihopatije razlikuje od osobe do osobe, kod određenih pojedinaca može voditi do agresivnog i nasilnog ponašanja – a upravo bi bolje razumijevanje ovog poremećaja moglo pomoći u prevenciji takvih ishoda.
„Zaključno, ovi nalazi potvrđuju dimenzionalni karakter konstrukta PCL-R i upućuju na snažnu povezanost antisocijalnog ponašanja sa smanjenim volumenom u širokom spektru subkortikalnih i kortikalnih regija mozga“, zaključuju autori studije, piše sciencealert.