Poznato je da kuhanje mijenja nutritivnu vrijednost hrane, no je li uvijek nužno termički obraditi namirnice? Sve više ljudi posljednjih godina uključuje povrće, korjenasto bilje i žitarice u prehranu u njihovom prirodnom, svježem obliku. Ipak, nije uvijek jasno što se može jesti sirovo, što je bolje skuhati, a što nikako ne bismo trebali probati prije kuhanja.
Neke namirnice zadržavaju najvažnije zdravstvene dobrobiti upravo kada su potpuno svježe. Druge, pak, imaju bolju apsorpciju nakon kuhanja, dok se određene uopće ne mogu probaviti bez prethodnog zagrijavanja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Sirovi ili kuhani češnjak?
Odgovor je jasan: samo svježi. Naime, danas gotovo svi znamo da je češnjak svojevrsni prirodni lijek. Smanjuje rizik od bolesti srca, snižava kolesterol, ublažava upalne procese, djeluje antibakterijski, smanjuje krvni tlak i povezuje se s manjim rizikom od pojedinih vrsta raka.
Sve ove dobrobiti potječu od aktivne tvari allicina. No allicin u češnjaku nastaje tek kada se njegova unutarnja struktura izloži zraku, dakle nakon što češnjak narežemo ili zgnječimo. Tek tada počinje formiranje aktivne tvari, a njezina razina doseže vrhunac 5 do 10 minuta nakon rezanja ili gnječenja.
Što se događa potom? Vrlo brzo dolazi do naglog pada razine allicina, a nova istraživanja pokazuju da nakon jednog do dva sata u češnjaku gotovo više i nema aktivne tvari, zbog čega nestaje i njegov terapijski učinak. Važno je i to da kuhanje, prženje ili pirjanje allicin uništava gotovo trenutačno.
Kako ga onda sačuvati?
Držati češnjak cijelim do trenutka upotrebe, možete ga i zamrznuti, a ako ga gnječite ili režete, pričekajte 10 minuta kako bi se allicin u potpunosti aktivirao, pa ga tek onda kratko sotirajte ili dodajte jelu pred sam kraj kuhanja.
Smije li se jesti sirova cikla?
Da, sirova cikla je potpuno jestiva i sigurna, uključujući i listove i korijen. Možete je naribati u salatu poput mrkve, dodati u smoothie ili tanko narezati te marinirati u limunovu soku i octu.
Sirova cikla sadrži više vitamina C i folne kiseline u odnosu na kuhanu, dok se iz kuhane cikle lakše apsorbira željezo jer je probavljivija. Zaključak: i sirova i kuhana cikla imaju svoje prednosti, pa se preporučuje uživati u oba oblika.
Smije li se jesti sirova zob?
Smije. Zobene pahuljice koje kupujemo, bilo fine, krupne, instant ili "quaker", već su prošle blago parenje u procesu proizvodnje.
To znači da su djelomično termički obrađene i potpuno sigurne za konzumaciju bez dodatnog kuhanja.
Možete ih jesti suhe u jogurtu, kao “overnight oats”, u smoothieju ili čak kao hrskavi snack pomiješane s medom, maslacem od kikirikija, kakaom ili slatkim sirupom.
Kuhanje zobi donekle mijenja način razgradnje škroba, omekšava vlakna i ubrzava probavu kod nekih ljudi no nema značajnu nutritivnu prednost. Vlakna, vitamini i beta-glukan korisni za zdravlje srca ostaju isti.
Studija objavljena u Journal of Nutrition pokazala je da beta-glukan iz zobi, neovisno o tome je li kuhana ili sirova, smanjuje LDL kolesterol, povećava osjećaj sitosti i usporava nagli porast šećera u krvi. Drugim riječima, zdravstvene dobrobiti zadržavaju se i bez kuhanja, piše msn.