Ovih dana svijet ne oskudijeva u vijestima koje bi, prema uobičajenim standardima, trebale imati veću političku težinu. Ali ništa od toga ne dira u srž kao patnja 88-godišnjeg Pape, piše u Expressu teolog Dalibor Milas
Vidi originalni članak
Počelo je s nevinim nakašljavanjem, jednim od onih diskretnih signala tijela koje podsvjesno registriramo, ali kojima ne pridajemo važnost - poput neznatnog treptaja u oku, blagog svrbeža u grlu ili kvržice na intimnijim dijelova tijela. No tijelo ne laže, ono samo strpljivo bilježi. Kašalj je postao promukao, riječi su gubile snagu, a potom je došao i bronhitis, stara sjenka rimskih zima. I tako je papa Franjo, Petrov nasljednik, biskup Rima, čovjek koji je u svijetu promovirao “Crkvu milosrđa”, završio ondje gdje završavaju svi smrtnici - u bolničkom krevetu, pod fluorescentnim svjetlima klinike Gemelli, okružen aparatima koji neumoljivo prate funkcije tijela, kao da dušu mogu svesti na niz brojčanih vrijednosti.