U zemlji koja već dugo ne zna kamo ide sve je teže povjerovati da itko uopće drži volan. Ili, bolje rečeno, da se volan uopće više nalazi u Hrvatskoj. Umjesto ideja, imamo tragikomične lekcije kuhanja istrošenih političara na TikToku. Umjesto odgovornosti – poricanje. Umjesto dijaloga – šaptanje u echo chamberima. Institucije su se ispraznile, kao stanovi na rubu Slavonije. One još postoje na papiru, ali su obesmišljene iznutra. Ljudi više ne pitaju tko im je zastupnik u Saboru, jer su naučili da im taj zastupnik ne duguje ništa. I obrnuto. U tom vakuumu raste nešto drugo. Tiho, opasno i normalizirano. Toksična retorika, koju su prije samo nekoliko godina koristili marginalci, danas dolazi iz usta dobro plaćenih dužnosnika. O tome više nitko ne priča – jer se naviknulo.