U surovim i prašnjavim savanama okruga Samburu na sjeveru Kenije, okruženo ogradom od trnja, smjestilo se selo Umoja. Na prvi pogled izgleda kao i svako drugo tradicionalno naselje u regiji: kolibe od kravljeg izmeta i granja, koze i kokoši koje slobodno lutaju, te žene u šarenim nošnjama koje izrađuju nakit. Ipak, Umoja skriva jednu tajnu koja ga čini jedinstvenim u svijetu - u njemu ne žive muškarci. Ovo selo, čije ime na svahiliju znači "jedinstvo", osnovano je 1990. godine kao utočište za žene koje su bježale od nasilja. Danas je ono postalo snažan simbol otpora i ženskog osnaživanja, mjesto gdje žrtve postaju predvodnice i gdje sestrinstvo nudi iscjeljenje i novi početak.

Bijeg od nasilja i početak novog života

Priča o Umoji započela je s petnaest žena koje su preživjele silovanja od strane britanskih vojnika stacioniranih u blizini. Nakon što su ih njihove obitelji i muževi odbacili, smatrajući ih "nečistima", ove žene nisu imale kamo otići. Ideju za osnivanje sela dobila je Rebecca Lolosoli, danas matrijarh sela, dok se oporavljala u bolnici od brutalnog premlaćivanja.

Napala ju je skupina muškaraca iz njezinog sela jer se usudila govoriti o pravima žena.

- Shvatila sam da bih mogla biti ubijena, pa sam otišla - prisjetila se Rebecca.

Ubrzo su joj se pridružile i druge žene iz Samburu zajednice, bježeći od duboko ukorijenjenog patrijarhata u kojem su nasilje u obitelji, genitalno sakaćenje (FGM) i dječji brakovi kulturna norma. Priče stanovnica Umoje su potresne.

- Otac me zamijenio za krave kad mi je bilo jedanaest godina. Moj suprug imao je 57 - ispričala je Memusi, koja je pobjegla nakon samo jednog dana braka. Jane, druga stanovnica, došla je nakon što ju je suprug pretukao jer je priznala da je bila silovana.

- Ovdje sam pobjegla sa svojom djecom. Svaki dan se budim s osmijehom jer sam okružena pomoći i podrškom - kaže 19-godišnja Judia, koja je u Umoju stigla s trinaest godina kako bi izbjegla dogovoreni brak.

Glavni izvor prihoda im je turizam

Danas u Umoji živi gotovo 50 žena i oko 200 djece. Iako žive skromno, ove poduzetne žene uspjele su stvoriti samoodrživu zajednicu. Glavni izvor prihoda im je turizam. Vode obližnji kamp za turiste koji dolaze na safari te naplaćuju skromnu ulaznicu za posjet selu. Unutar sela posjetitelji mogu kupiti šareni, ručno izrađeni nakit od perli, koji je važan dio Samburu kulture. Sav zarađeni novac se dijeli, a ostatak se čuva za hitne slučajeve i obrazovanje djece.

- Ovdje sam naučila raditi stvari koje su ženama inače zabranjene - kaže Nagusi, majka petero djece.

- Dopušteno mi je zarađivati vlastiti novac, a kad turist kupi moj nakit, osjećam se tako ponosno.

Ova neovisnost je revolucionarna u društvu gdje se žene tradicionalno smatraju vlasništvom očeva ili muževa. Osnivanjem sela i preuzimanjem kontrole nad svojim životima i financijama, žene Umoje izravno su izazvale stoljetne patrijarhalne norme. Njihova borba nije prošla bez otpora; muškarci iz susjednih sela često su im prijetili i krali stoku, no one su ustrajale. Uspjele su čak i kupiti zemlju na kojoj se selo nalazi, a trenutno čekaju službenu potvrdu vlasništva od vlade, što je nezamisliv korak za žene u njihovoj kulturi.

Život bez muškaraca, ali ne i bez djece

Iako je muškarcima zabranjeno živjeti u selu, Umoja je puna dječjeg smijeha.

Na pitanje kako je to moguće, žene s osmijehom odgovaraju.

- Ah, mi i dalje volimo muškarce. Nije im dopušteno živjeti ovdje, ali želimo djecu, a žene moraju imati djecu, čak i ako nisu u braku - objasnila je jedna mlađa stanovnica.

Žene su slobodne imati veze s muškarcima izvan sela. Iako se u njihovoj kulturi na izvanbračnu djecu ne gleda s odobravanjem, kažu da je još gore nemati djecu.

- Bez djece, mi smo ništa - dodaje.

Muškarci iz susjednih sela na Umoju gledaju s mješavinom prijezira i podsmijeha.

- Misle da žive bez muškaraca, ali to nije moguće. Mnoge od njih završe s djecom jer upoznaju muškarce u gradovima koji ih zavedu, a neki im dolaze noću u kolibe - rekao je Samuel, starješina iz susjednog sela, dok su se drugi muškarci smijali.

No, za žene Umoje, sloboda izbora je ono što je najvažnije.