Prošlo je više od desetljeća otkako smo, prema nekim tumačenjima, trebali nestati u apokalipsi koju su navodno predvidjele Maje. Pa ipak, 22. prosinca 2012. svanulo je kao i svaki drugi dan. Histerija oko majanskog kalendara samo je jedna u dugom nizu najava sudnjeg dana koje su plašile čovječanstvo. Od ozonskih rupa i ptičje gripe do nuklearnog rata i udara kometa, strah od kraja svijeta neprestano mijenja oblik, ali ostaje trajno prisutan.

Dekodiranje 'proročanstva' Maja

Panika oko 21. prosinca 2012. temeljila se na potpunom nerazumijevanju majanske kulture i njihova kalendara. Taj je datum označavao kraj velikog ciklusa od 13 baktuna, odnosno perioda od otprilike 5125 godina u njihovu kalendaru dugog brojanja. Za Maje, to nije bio smak svijeta, već završetak jedne ere i početak nove, slično kao što mi slavimo prijelaz iz stare u Novu godinu.

Stručnjaci su godinama pokušavali utišati glasine. Meksički Nacionalni institut za antropologiju i povijest isticao je da od 15.000 registriranih majanskih tekstova, samo dva spominju 2012. godinu, i nijedan ne predviđa apokalipsu.

​- Ne postoji proročanstvo za 2012. godinu. To je marketinška zabluda - izjavio je tada Erik Velasquez, stručnjak za hijeroglife s Nacionalnog autonomnog sveučilišta u Meksiku.

Istraživač Sven Gronemeyer objasnio je da se datum zapravo odnosio na povratak Bolon Yoktea, majanskog boga stvaranja i rata. Datum je bio "odraz dana stvaranja", a ne dana uništenja.

Kako je nastala globalna panika?

Unatoč znanstvenim činjenicama, ideja o smaku svijeta postala je globalni fenomen. Veliku ulogu u tome odigrao je Hollywood s katastrofičnim filmom "2012." Rolanda Emmericha, čija je viralna marketinška kampanja iskoristila i dodatno potaknula strahove. Odjednom su se pojavile bezbrojne teorije o tome kako će točno doći kraj.

Tako se pojavila teorija o misterioznom planetu X, poznatom kao Nibiru, koji se navodno skriva u Sunčevom sustavu i koji će se sudariti sa Zemljom. NASA je, međutim, jasno poručila da bi takav planet bio vidljiv godinama unaprijed i da ne postoji. Drugi su se bojali masivne solarne oluje koja će uništiti električnu mrežu i spržiti Zemlju, no iako takve oluje postoje, solarni maksimum (vrhunac aktivnosti Sunca) bio je predviđen za 2013. i pokazao se slabijim od prosjeka. Uz to, predviđali su se i kataklizmički potresi te pomicanje Zemljine osi, ali geolozi su potvrdili da se tektonska aktivnost nije značajno mijenjala te da je 2012. bila prosječna godina po broju potresa.

Povijest lažnih uzbuna: Od kokoši do kometa

Strah od apokalipse nije ništa novo. Kroz povijest, ljudi su bezbroj puta s uvjerenjem čekali kraj.

Davne 1806. godine u engleskom gradu Leedsu, paniku je izazvala kokoš koja je navodno legla jaja s natpisom "Krist dolazi". Mnoštvo ljudi hodočastilo je vidjeti čudo, sve dok nije otkriveno da je vlasnik sam ispisivao poruke na jajima i vraćao ih u kokoš.

Početkom 20. stoljeća, prolazak Halleyjeva kometa 1910. izazvao je masovnu histeriju. Novine su, potaknute otkrićem da rep kometa sadrži otrovni plin cijanogen, širile panične naslove poput "Komet bi mogao ubiti sav život na Zemlji". Ljudi su kupovali plinske maske i "tablete protiv kometa", iako su znanstvenici uvjeravali da je koncentracija plina u svemiru zanemariva.

U novije doba, američki propovjednik Harold Camping je na temelju biblijske numerologije čak 12 puta predvidio smak svijeta, najpoznatije za 21. svibnja 2011. Njegovi sljedbenici prodavali su imovinu, no svijet je nastavio postojati, a Camping je samo pomaknuo datum za nekoliko mjeseci, opet bezuspješno.

Zašto smo opsjednuti krajem?

Antropolozi i sociolozi objašnjavaju da u vremenima ekonomske, političke i društvene nesigurnosti ljudi traže velike odgovore i utjehu u ideji da iza svega stoji neki viši, nevidljivi plan.

​- Gotovo kao da tražite dokaze o nadolazećoj apokalipsi. Mislim da se to također veže uz mnogo neizvjesnosti koja danas postoji u našem svijetu - rekao je antropolog Wade Davis za National Geographic.

Predviđanje kraja svijeta daje osjećaj kontrole nad kaosom, čak i ako je taj kraj katastrofičan.