Zaboravite škampe na buzaru, carpaccio od tune i salate s kvinojom. Pravi ljetni luksuz u Hrvatskoj još uvijek dolazi u aluminijskoj ambalaži. Pašteta je kraljica svih obroka na plaži. U paru s polupokrivenim kruhom iz najlona i nožićem s benzinske, čini nepobjedivi gastro-trio. Ako se u torbi našao i kiseli krastavac, e to je već fine dining.
Ništa ne miriše tako autentično na hrvatskim plažama kao topla pašteta koja se satima 'znojila' u platnenoj torbi ispod borova. Na +35 °C sve dobiva taj specijalni "okus ljetovanja". Otvara se ključem, namaže nožem kojeg ste u posljednji trenutak izvukli iz kuhinjske ladice, i servira, a gdje drugo nego - na koljenu.
Dok susjedni turisti režu lubenicu sa šarenim nožićima i toče rosé u čaše iz Ikee, ti sjediš u hladu, jedeš paštetu i znaš da si doma. Bez filtera, bez pompe, samo ti i sendvič koji se raspada pod prstima. Pašteta na plaži nije obrok. To je dio nacionalnog identiteta. Jer nijedna Michelin zvjezdica ne miriše tako nostalgično kao pašteta koja se topi na +40 °C.