Dok mnogi radnici s Balkana svoju priliku traže u Njemačkoj ili Austriji, Božidar Perović iz Srbije odlučio se na avanturu života i posao na dalekom otoku Kodiak, smještenom uz južnu obalu Aljaske. Privučen pričama o izdašnoj zaradi u tvornicama za preradu ribe, pronašao je posao koji mu mjesečno donosi oko 5.500 eura (približno 6.000 dolara), no idilična slika "raja na zemlji" ubrzo je pokazala i svoje drugo, znatno surovije lice.

@calac.digitalac

kreću 16 tice.Narednih 20 dana žurka.

♬ original sound - calac.digitalac

5500 eura mjesečno

Otok Kodiak, drugi po veličini u SAD-u i dom najvećeg medvjeda na svijetu, kodijačkog medvjeda, živi od ribarstva. Njegove tvornice svake sezone privlače radnike iz cijelog svijeta, a jedna od njih postala je i Božidarov privremeni dom na dva i pol mjeseca.

Posao koji obavlja u postrojenju za obradu lososa naizgled je jednostavan – ribi se režu glave, uklanjaju iznutrice, filetiraju se ručno ili strojno te se pakiraju za zamrzavanje.

Međutim, jednostavnost zadatka ne znači da je posao lak. Zahtijeva iznimnu fizičku izdržljivost i čeličnu disciplinu. Božidarova početna dnevnica kretala se između 165 i 185 eura, a radni dan trajao je 12 sati.

U tom ritmu, planirao je u dva i pol mjeseca zaraditi gotovo 14.000 eura. No, sezona lova na lososa diktira tempo koji ne poznaje kompromise.

Kad se raj pretvori u borbu za opstanak

Idilu mirnog otoka i stabilne zarade prekinula je obavijest uprave tvornice – sljedećih 20 dana radit će se smjene od 16 sati, bez dana pauze. "Upravo smo dobili obavijest da kreću 16-ice... Svaki dan ćemo raditi 16 sati.

To znači da se spavanje smanjuje na četiri do pet sati, ukoliko smo dobro organizirani", podijelio je Božidar na svom [TikTok profilu](https://www.tiktok.com/), gdje dokumentira svoje iskustvo.

Ovaj brutalni tempo rada ostavlja dubok trag na tijelu. Unatoč pet obroka dnevno koje osigurava tvornica, Perović očekuje da će izgubiti četiri do pet kilograma, ne zbog gladi, već zbog ekstremne fizičke iscrpljenosti. S ironičnim osmijehom komentira i kvalitetu hrane: "Držim se strogih pravila – nema šećera, nema gaziranog i nema kruha.

Kruha, ne zato što ja ne želim jesti kruh, nego zato što je ovdje kruh očajan."

@calac.digitalac

Kolika mi je trenutno zarada na Kodiaku i koji posao radim i koja su očekivanja za dva meseca.Sledeći video detaljno o zaradama...

♬ original sound - calac.digitalac

Mentalna higijena usred divljine

Iako radi težak fizički posao u, kako kaže, "zabiti", Božidar ne dopušta da mu um otupi.

Svjestan je da takav rad može mentalno iscrpiti čovjeka, pa je razvio vlastitu rutinu za očuvanje mentalne snage. Devet sati tijekom smjene sluša glazbu, a preostala tri sata posvećuje "kulturnom uzdizanju".

"Slušam audio knjige na engleskom. Kulturno uzdizanje mora u svakom slučaju, čak i ovdje", objašnjava. Njegov poduzetnički duh, kaljen u Srbiji gdje je, kako kaže, navikao raditi i po 24 sata, pomaže mu da izdrži pritisak. Na pitanje pratitelja isplati li se sve to, odgovara realno: "Nisam očekivao 16-ice, ali 20 dana nije problem. Život je borba i avantura! Ako ima ribe, za tri mjeseca može se zaraditi srpska godišnja plaća. Ali, ako nema ribe, nema ni para. Nije uvijek dobra sezona."

Njegova priča nije samo svjedočanstvo o potrazi za boljom zaradom, već i snažan podsjetnik na odricanja koja stoje iza primamljivih brojki. Iskustvo na Aljasci za Božidara Perovića postalo je test izdržljivosti, discipline i mentalne otpornosti, gdje se san o američkom dolaru plaća znojem, nesanicom i odvojenošću od svijeta.