Točno na svoj rođendan 8. lipnja Alka Vuica proslavit će na Šalati četiri desetljeća karijere uz kolege i prijatelje koji su otpjevali i učinili bezvremenskim neke od njezinih stihova
Show
Komentari 5Točno na svoj rođendan 8. lipnja Alka Vuica proslavit će na Šalati četiri desetljeća karijere uz kolege i prijatelje koji su otpjevali i učinili bezvremenskim neke od njezinih stihova
Osmog lipnja Alka Vuica imat će poseban koncert, čiji naslov sve govori - 40 godina hitova na Šalati! To je bio povod da porazgovaramo s ovom velikom kantautoricom, izvrsnom pjevačicom koja je kroz život i karijeru išla hrabro i bez kompromisa.
Naravno da bih mijenjala... Nikad nisam razumjela ljude koji kažu da ništa ne bi mijenjali.
Ne mogu se sad točno baviti detaljima, ali ne bih bila tako lakovjerna i zaljubljiva..., tako nevjerojatno duhovna i blaga. S današnjim iskustvom bila bih puno tvrđa i znala bih točno kako da se ponašam s ljudima.
Jako dobro zvuči... Trebali ste nastaviti, baš je dobro, svaka čast. I Arsenu bi se svidjelo. Da, stihovi uglavnom nastaju iz boli i pjesnici se u boli rađaju. Ja sam počela pisati kad sam se zaljubila u Winnetoua, s 12 godina... Imam cijelu bilježnicu posvećenu Winnetouu... Možete onda misliti koliko sam ja puta bila slomljena, koliko sam suza prolila u svojim pjesmama... Kao što kaže jedan od mojih omiljenih pjesnika, Branko Miljković, "Kad mastilo sazre u krv, svi će znati, da isto je pevati i umirati"...
Ja razlikujem poeziju od stihova pisanih uz glazbu ili na glazbu. Po vokaciji sam pjesnikinja, poezija je moja prva ljubav, ljubav prema glazbi me učinila autoricom tekstova... Pisanje tekstova na glazbu je neka vrsta zanata za koji morate imati talent, ali i znanje. Kad imam zadanu glazbu, onda puštam melodiju i ponavljam dok ne postane dio mene... Tekst na zadanu melodiju mora biti metrički točan. Nekad napravim prvo tekst pa ga uglazbim, ja ili netko drugi... A poezija, to ide samo... To samo iscuri iz mene, onako, nahrupi i izađe...
Ja bih rekla polako. Prvo sam krenula pisati, a tek kasnije pjevati. Danas mi je žao što nisam odmah započela i pjevačku karijeru. Ali nisam valjda imala hrabrosti.
Bilo je to potpuno drugo vrijeme. Sve je nekako imalo dignitet. Recimo, morali ste baš biti faca da vam izađe intervju u Startu... Danas se piše o ljudima za koje i ne znate tko su ni što rade.
Ma to su sve ljudi sa strahovitom karizmom! S nevjerojatnim talentom! A opet svi potpuno drukčiji. Ne mogu nikog danas usporediti ni s Bregom, ni sa Štulićem, ni s Rundekom..., općenito s ondašnjom scenom. Pa i na nivou svjetske scene... Gdje su neki novi Rolling Stonesi, David Bowie, Prince, Michael Jackson... Naravno, svako vrijeme ima svoje junake, ali općenito je umjetnost nekad više značila i u glazbenom svijetu i u slikarstvu... Gdje nam je novi Picasso, Dalí... Nekad su umjetnici mijenjali trendove i svijet. A danas svijet mijenjaju Putin, i Trump, i horde influencera. Strašno!
Pa dobro. Vi to gledate iz novinarskog ugla. Nekad su fotografi bilježili stvarnost i vrijeme, danas je sve umjetno i fake. Takvo je i novinarstvo. Zapravo, i nije važno je li nešto istinito i stvarno, važno je da se dobro prodaje. Svijet je postao jedna odvratna, ogromna tržnica! Kupuj i prodaj, bilo što...
Ma teško mi je na to odgovoriti, ali sigurno je da me beskrajno veseli kad vidim da moje pjesme pjevaju mame, kćeri i unuci! Divno je kada ti pjesme postanu evergreeni i kad im vrijeme samo dodaje na vrijednosti, a ne oduzima.
Ma, mi smo žene takve... Damo se zavesti, tako smo napravljene, to nam je u prirodi. Samo da nam bude lijepo, pa makar na trenutak.
Ha, ha, ha... Kako se to pamti kad tako nešto kažete. Mi smo ta generacija, eksperimentirali smo i istraživali život bez straha od osude. Bili smo buntovni i svoji. Pogledajte Madonnu! Ona se još uvijek ljubi sa ženama. A znate zašto? Nijedan se muškarac ne ljubi tako dobro kao žena! Da sam s 20 godina otišla u New York umjesto u Zagreb,vjerojatno bi mi ona sad bila najbolja prijateljica i njoj bi pisala pjesme, a možda bi se i ljubile (smijeh)... Obožavam Madonnu!
Pa to je sad već diskutabilno pitanje. Što se tiče pape Franje, doživljavala sam ga doista kao Božjeg čovjeka jer je bio na putu Krista više od bilo kojeg pape u povijesti. Ukazivao je ljudima na Isusov nauk i primjenjivao ga je u svakodnevnom životu. Ja obožavam Isusa Krista i zato mi je papa Franjo bio divan i kao čovjek i kao papa. Svijet je sigurno lošije mjesto bez njega! Ali duboko vjerujem da je sad s Isusom kao što i zaslužuje! A sad s obzirom na to da ste mi u isto pitanje stavili i papu i gay populaciju zbog njegove izjave da su i oni djeca Božja itd. Obitelj je osnova društva. Ako netko živi zajedno, ima pravo da registrira svoju zajednicu, a ne može imati dijete prirodnim putem, treba li dopustiti da prisvoji dijete. Osobno smatram da je djeci Eltona Johna bolje s njim, iako je gay i živi s muškarcem nego u sirotištu. Toliko o tome. Mnogi ljudi imaju djecu, a ne zaslužuju ih. Trebalo bi proći psihološke testove da ti se dopusti da budeš roditelj, a ne samo biti plodan i moći to učiniti prirodnim putem. Priroda nije uvijek fer!
Ma pjevanje naravno... To je neupitno! U našim razmjerima malih državica... Vani je vjerojatno ludilo unosno kad imate svjetski hit. Ali diskografija je propala i sad je sve digitalija, klikovi... Internet je strašno promijenio svijet, a autorsko pravo još mnogi ni ne razumiju, a to je osnovno pravo i na njemu se mora bazirati raspodjela. Mi imamo ZAMP koji surađuje sa svjetskim društvima za zaštitu autorskog prava i vjerujem da stalno napredujemo i da će se i ta digitalna prava pojačati i dovesti u red.
Jaooo, jako teško... ja sam meraklija! Mada, ne volim se prežderavati, ali volim sve što je fino. Kao prava hedonistica volim se izležavati, masirati, ići na wellness, piti šampanjac, fino vino, dobru klopu, volim fine restorane. Osim što sam hedonistica, ja sam i prava pravcata šminkerica! Jako mi je važno da je sve oko mene lijepo i picnuto!
Pa nije to stvar odluke (smijeh). Jednostavno, nisam se dugo zaljubila i nadam se da ni neću. Kad si zaljubljen,nisi svoj. Ne volim taj osjećaj gubljenja tla pod nogama. Ali nikad se ne zna...
Pa u karijeri pjevačice sigurno, a i zavela sam neke frajere svojim baršunastim glasom (smijeh).
Uvijek se jako trudim oko bilo koje pjesme. Ne volim glupe tekstove, pa ih ni ne pišem. Naravno, tekstovi ovise i o melodijama. U baladama možete uvijek napraviti bolje tekstove nego u brzim pjesmama. Ali to ovisi i o pjevaču. Najviše volim pisati za sebe jer se ja ne libim upotrijebiti i psovku ako treba. Ne treba me motivirati nitko da budem bolja jer se ja trudim sama po sebi da budem bolja. Ali dobra glazba me može nadahnuti.
Pa to i radimo zato što nas plaćaju, a ne zbog popularnosti. Ali ta vrsta showa je uvijek zabavna. Družite se s kolegama, stječete nove prijatelje, uređuju vas, oblače, friziraju... Zabavljate se i zarađujete. Ima li išta bolje.
Ne dirajte mi u stare rane... Nekako sam jako vezana za našu zemlju, za naše ljude, za naš humor... Imam užasno puno prijatelja i jednostavno nisam mogla bez njih. Jednom sam čak i otišla u London s namjerom da ostanem, ali sam se vratila. Isto je bilo i s Milanom.
Ma privatno, naravno. Meni poslovno nije nešto bitno da bi me razočaralo ili boljelo.
Pa htjela sam nekako pripomoći i njima i sebi, ali nije pomoglo. Imam neke ideale još iz mladosti od kojih ne odustajem. Jako sam socijalna i pravedna!
To mi je u prirodi.
Ne mogu vam odgovoriti na to pitanje. Nisam sad u tom filmu.
Razumijem ga i poštujem zbog njegove iskrenosti i beskompromisnosti. Ne zamjeram mu ništa, čak ni njegovu naglost i cinizam. Volim takve frajere. I, na kraju, sve što kaže je istina! Ne boji se reći istinu i ne mulja. To je danas rijetko.
Trebala sam, ali neću. Ne sviđaju mi se neke stvari u stranci.
Mene čudi da mladi u cijelom Svijetu ne podižu takve bune i proteste. Jer ako oni ne spase ovaj Svijet, otišlo je sve u propast. Ovo je više neizdrživo svugdje, taj nemoral, korupcija, profiterstvo, život bez ikakvih stvarnih vrijednosti!
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+