Ako strategija Vlade i zaživi neće je imati tko provoditi...

Nova, “krovna” hrvatska strategija, koja će osmisliti naš razvoj od 2020. do 2030., koštala je navodno čak 32 milijuna kuna. Pretpostavljamo da je strategiju izradio premudri Solomun sa suradnicima, kad toliko košta. Zadnja takva lista želja koju je pisao jedan SDP-ov stručnjak koštala je 900.000 kuna.

Prošle godine doznali smo da na njoj “radi” 800 ljudi, s vremena na vrijeme, bez ikakve koordinacije. Finalni dokument trebao bi predstavljati bazu za povlačenje novca iz EU. Lani je, nakon dvije godine rada, radna skupina formulirala ključne vizije. Glase ovako: “Hrvatska 2030. - zemlja odgovornih, hrabrih, poduzetnih i osviještenih ljudi”; “Hrvatska - zemlja u kojoj ću i ja ostati!”, “Pravedna, konkurentna, održiva i otvorena zemlja snažnih regija”.

To su mogli dobiti i džabe, parafrazirajući Alana Forda (“Hrvatska, u kojoj ne gube oni koji pobjeđuju”) Od 1994. do danas dobili smo pet demografskih strategija, a stanovništvo je s 4,5 palo na četiri milijuna. Možda bi manje palo da nismo imali ni jednu?

Prema analizi dr. Željka Ivankovića, imamo oko 150 strateških dokumenata.

Na sve strane sve sami stratezi! Vlada, međutim, u utorak najčešće ne zna što će raditi u četvrtak. Premijer i predsjednik usklađeno djeluju jedino “preko nišana”. Ali vratimo se pitanju svih pitanja – na što je potrošen novac? Na koga, koliko, kako, zašto. Je li bilo javne nabave? Vjerojatno su posao rascjepkali na niz malih, pa nije; ali ako je tako, onda je cilj strategije – poštena država – već u startu promašen. Tko jamči primjenu? Ovdje se dužnosnici ne pridržavaju ni Ustava i zakona, a kamoli fakultativnih “strategija”. Dokument je naručila HDZ-ova vlada.

Naslijede li je SDP-ovci, hoće li se pridržavati njenih odrednica? Pa nisu se držali ni svoga Plana 21. Ako ova “majka svih strategija” nekim čudom i zaživi, neće je imati tko provoditi, jedina djelotvorna strategija vlasti u ovoj državi jest strategija - puste zemlje.