JESTE LI ZNALI?
9 blagdanskih tradicija za koje mnogi ne znaju da su poganska
Paganizam se odnosi na drevna, politeistička duhovna vjerovanja povezana s prirodom. Kada se kršćanstvo proširilo Europom, križari su nastojali iskorijeniti poganske tradicije
Ljudi su nastavili prakticirati svoje poganske rituale, dok su ih križari preoblikovali kako bi djelovali usklađeni s kršćanskom vjerom. Mnoge od tih tradicija opstale su do danas, često prikrivene kršćanskim simbolizmom ili praznovjerjem.
Ljudi su nastavili prakticirati svoje poganske rituale, dok su ih križari preoblikovali kako bi djelovali usklađeni s kršćanskom vjerom. Mnoge od tih tradicija opstale su do danas, često prikrivene kršćanskim simbolizmom ili praznovjerjem.
1. NOĆ VJEŠTICA - Noć vještica vuče korijene iz keltske poganske tradicije. Izvorni praznik zvao se Samhain (izgovara se „sau-in“), obilježavao je kraj ljeta i početak zime, kada priroda i godina „umiru“. Smatralo se da je ovo vrijeme kada duhovi mogu prelaziti u fizički svijet. Pogani su palili lomače kako bi komunicirali s duhovima kroz pepeo ili pečene orašaste plodove.
Maskiranje u kostime imalo je svrhu zastrašiti zle duhove, kako bi pomislili da ste jedan od njih i ostavili vas na miru. Kasnije su kršćani ovaj praznik prilagodili i nazvali ga All Hallows Eve (predvečerje Svih svetih), kako bi se prisjetili svojih preminulih svetaca i mučenika.
2. DANI U TJEDNU - Nazivi dana u tjednu u mnogim jezicima potječu od božanstava i nebeskih tijela. U engleskom jeziku korijeni naziva dolaze od anglosaksonskih, germanskih i nordijskih mitova. Ponedjeljak, primjerice, dolazi od anglosaksonskog izraza monandaeg, što znači „dan Mjeseca“, slično francuskom lundi ili španjolskom lunes (povezano s Lunom). Srijeda, četvrtak i petak nazvani su prema nordijskim bogovima – Odin (Woden), Thor i Freya. Utorak potječe od germanskog boga rata Tiu. Kršćani su pokušali preimenovati dane prema svojim svecima, ali poganski nazivi su opstali.
3. ROĐENDANSKE SVIJEĆICE - Poganski običaji obilježavanja godine često su se vezivali uz solsticije, a osobni događaji uz rođendane. Kao i tijekom solsticija, rođendani su smatrani vremenima kada duhovi dolaze, ali s posebnom pažnjom na slavljenika. Kako bi se otjerali zli duhovi, a prizvali dobri, na tortu su stavljane svijeće — jedna za svaku godinu života i dodatna za želju dobrog zdravlja u sljedećoj godini. Danas svijeće koristimo iz tradicije, zabave i uživanja u torti, no duhovno značenje ostaje dio te prakse.
4. KUCANJE U DRVO - Poganska duhovnost snažno je povezana s prirodom, a vjerovalo se da duhovi žive u drveću. Kucanjem o drvo prizivala bi se pažnja dobrih duhova za zaštitu ili bi se buku koristilo za tjeranje zlih duhova kako ne bi čuli vaše brige. Danas, kucanjem u drvo prizivamo sreću ili izbjegavamo lošu.
5. LJUBLJENJE ISPOD IMELE - Prema nordijskoj mitologiji, boginja Frigga, zaštitnica ljubavi i plodnosti, oplakivala je sina Baldura, ubijenog strelicom od imele. Njezine suze pretvorile crvene bobice imele u bijele, a Baldurov povratak povezao je biljku s ljubavlju i vitalnošću. Drevni Druidi također su koristili imelu kao zaštitu od zlih duhova, a njezina simbolika plodnosti i afrodizijačka svojstva čine je važnim elemengom ovog običaja.
7. BOŽIĆ 25. PROSINCA - U Bibliji se ne spominje točan datum Isusova rođenja. Kršćani su odabrali 25. prosinca kako bi nadjačali rimski poganski praznik Saturnalia. Taj je blagdan slavio boga žetve Saturna, a poklapao se sa zimskim solsticijem, označavajući povratak dužih dana i iščekivanje proljeća. Proslave su uključivale gozbe i veselja kako bi se Saturna „prizvalo“ natrag na Zemlju.
6. SIMBOLI NA VJENČANJIMA - Mnogi današnji vjenčani običaji nastali su iz straha od zlih duhova. Mladenkin veo služio je da je sakrije, dok je buket maskirao njezin ljudski miris. Djeveruše su nosile odjeću sličnu mladenkinoj kako bi zbunile zle duhove i odvratile ih od nevjeste. Razmjena prstenja također ima pogansko značenje, simbolizirajući vezivanje ugovora, a prsten se nosi na četvrtom prstu lijeve ruke zbog vjerovanja da vena iz tog prsta vodi izravno do srca.
8. POKRIVANJE USNA KOD ZIJEVANJA - Pokrivanje usta tijekom zijevanja danas nam djeluje više kao pristojan refleks nego tradicija, ali pogansko značenje ovog običaja vrlo je mračno.
Pogani su se bojali da im zli duhovi mogu ukrasti dušu. Pokrivanje usta prilikom zijevanja služilo je kao zaštita, sprječavajući duhove da izvuku životnu energiju kroz grlo.
Primijetili su i visoku smrtnost dojenčadi te su to povezivali s činjenicom da bebe ne pokrivaju usta kada zijevaju.
9. USKRŠNJA JAJA - Uskrs se usko povezuje s proljetnim ekvinocijem. Germanski pogani slavili su božicu proljeća, Eostre, koja je simbolizirala plodnost u vrijeme buđenja prirode i početka razdoblja parenja životinja. Prema legendi, Eostre je donosila šarena jaja kao darove za proljetnu proslavu, čime je nastala tradicija ukrašavanja uskršnjih jaja. Kršćani su pokušali nadvladati ovu pogansku proslavu dodajući vlastite priče i značenja, kako bi ljudi slavili njihov blagdan umjesto poganskog. Iako su kršćanske konotacije prevladale, mnoge prakse ostale su poganske.
